Mišljenja Parangall

Parangall

Zlatko Gall

GRANDADDY Last Place

Izvođač: GRANDADDY
Album: Last Place (Columbia - Menart)
Ocjena: ****1/2

Ponovno - ne samo prigodno već pravo - okupljanje Grandaddyja nakon razlaza 2006. i novi album sigurno su blagovijest za poklonike banda čiji je indie neo-psihodelični zvuk (temeljen na suživotu “fuzz“ gitara i sintova) s notom alter-countryja bio uspoređivan i s Beatlesima i ELO ali i Neilom Youngom - zbog vokala Jasona Lytlea - Radioheadom i Flaming Lipsima.

Novi album svojevrsni je nastavak Lytleovih samostalnih albuma i sporednih projekata realiziranim nakon razlaza starog banda. Što, naravno, ne čudi zna se da je on i pjevač i jedini autor. Razlike ipak postoje i to ponajviše u tekstovima budući da je album snimljen u vrijeme Lytleova razvoda što, ionako melankoličnom opusu Grandaddyja sklonih temama uvijenim koprenom psihodelije, daje notu oporosti.

No, s druge strane, Lytle nikad nije bio gnjevni mizantrop pa i “Last Place“ nije ispovjedni mračni projekt emocionalno skršenog glazbenika već album mirenja s novonastalom ali ne i beznadnom situacijom.

Uvodna “Way We Want“ je tako mid-tempo broj u kojem se zrcale stari utjecaji (pumpajući ritam je kao kod ELO-a a pozadinski vokali na tragu Beatlesa) te odavno patentirano sučeljavanje gitara i “arhaičnih“ klavijatura. To je još naglašenije u sljedećoj “Brush With The Wild“ obdarenoj osunčanom melodijom i zaraznim refrenom.

“Evermore“ doduše govori o ugasloj ljubavi a “Boat is In The Bar“ niže žive slike razlaza no obje su skladbe živahnog ritma pa čak i s notom žovijalnosti (“Boat...“) te s izvrsnim balansom gitarske vožnje s robusnim fuzz-uletima i eteričnih klavijatura s višeglasjima. Ovaj potonji broj izravno je zakopčan na Lynnov Electric Light Orchestra i floydovske (via “Dark Side Of The Moon“) panoramski rasplinute dionice s dominantnim sintom/gudačima.

“Oh, She Deleater“ je još “ambijentalnija“ instrumentalna kopča između ova dva broja a “Check Injin“ neočekivani gitarski brzac. Lijeno kotrljajuća “I Don’t Wanna Live Here Any More“ - opet u prostoru Jeffa Lynna ali i Toma Pettyja - jedan je od izvanserijskih zgoditaka, a “That’s What You Get For Getting Outta Bed“ nježna - emocijama natopljena laganica - sjajne melodije i aranžmana sa sintovima koji kao da stižu s albuma Ultravoxa iz dana “Vienne“.

“This Is The Part“ i “Jed The 4th“ su u sličnom ozračju gudačima naglašene sfumatozne laganice a la ELO odnosno floydovske (ili Flaming Lips) snene teme. Uz sjajno ubačenu kakofonijsku dionicu (podsjetnik na “A Day In Life“ Beatlesa?) koja broju daje dramatski naboj. Veličanstvena i poduža “A Lost Machine“ nova je krhka (i sjajna) “lipsovska“ psych-pop balada koja se razvija u moćnu temu s rješenjima kao da su stigla iz bilježnice producenta Davea Fridmanna.

Zaključna “Songbird Son“ čudesan je pak sporovozni akustičarski “trubadurski“ broj kojeg - opet u zuanimljivom umetku - oplemenjuju zvučni efekti, sintovi ili, najkraće rečeno, košmarni no prigušeni detalji glazbene drame. Sjajan povratak Grandaddyja s albumom koji ide uz bok i ranijih vrhunaca i Lytleova ukupnog autorskog opusa.

Naslovnica Parangall