Mišljenja Parangall

Parangall

Zlatko Gall

MASSIMO Isti osjećaj

Izvođač: MASSIMO
Album: Isti osjećaj (Aquarius)
Ocjena: ****

Pitanje znade li Massimo pjevati jednako je smisleno i “neizvjesno” kao i upit zna li riba plivati. Jer uz Olivera – kojem se odavno s pravom, kao i Sinatri, može tepati “The Voice” – Massimo je nesumnjivo najbolji domaći pjevač, osebujnog stila i vokala. Što, naravno, najviše do izražaja dolazi na koncertima.

Album “Isti osjećaj” to zorno potvrđuje. Riječ je, naime, o snimkama nastalima za triju lanjskih nastupa u “Lisinskome” na kojima je uz stalni Massimov band “ruke dala” i družina Zagrebačkih solista pojačana saksofonistom Igorom Geržinom. Business as usual? Možda, no Massimo je bio i ostao trajno sklon aranžmanskim pomacima koji uživo uvijek daju dojam neponovljivosti i svježine.

Bez obzira na to radilo se o recentnijem materijalu s albuma koji se koncertno promovira ili pak o potvrđenim standardima. Album tako otvara dramatična “Sretan put” s upečatljivim uvodom i sjajnim međuigrama gitare, klavira i gudača. Slijedi pouzdani koncertni standard “Razlog”, tema izvorno objavljena na albumu “Vještina”, naravno i ona s naglašenijim gudačima negoli su bili na ranijim koncertima – poput onoga iz Tvornice od prije četiri godine.

Raskošni gudači koji su majstorski spareni sa zvečećom gitarom savršeno pašu dajući broju (skockanom i kao podsjetnik na novovalne Motorse) atmosfersku širinu raskošne zvučne slike rasnog evergreena. Bubnjarski uvod, potka udaraljki i violinski pizzicato uvode u “Tišinu”, zamišljenu i odrađenu kao osunčani pop broj koji već nakon par taktova mami osmijeh na lice.

“Prvi dan ljubavi” posve je drugačija: sfumatozna knopflerovska balada raširena u “cinemascopeu” prije negoli se razvije u moćnu pop temu s dramatičnim aranžmanom. Funkom ozračeno fraziranje gitare i Geržinin saksofon daju glavni začin hitoidnoj “Kladim se na nas” uz bezgrješno sparivanje funkoidnih vožnji i gudača gotovo na tragu Philly sounda, dok je “Samo jedan dan”, uz gudačko otvaranje smišljeno po uzoru na “If You Leave Me Now”, rasna lagnica u Massimovu stilu.

Barem u prvom dijelu, prije negoli se “rasplete” s Geržininim saksofonom i gudačima u razigrani broj začinjen latino aromama. Na sličnom je živahnom tragu i vremešni “Stranac u noći”, u kojem se lirske dionice zgodno prepliću s up-tempo dijelovima broja.

Sjajna verzija “Iz jednog pogleda” s klavirskim uvodom vodi ravno u sazviježđe jazzy evergreena Sinatre ili Massimu tako milog Johnnyja Hartmana, a na nju se idealno naslanja balada “Suze nam stale na put”, do kosti natopljena emocijama. Čudi li ikoga da je popraćena (ženskim) zbornim pjevanjem publike? “Indija” je očekivano zanimljiv ritmički i orijentalizirajući broj s naglašenim udaraljkama i violinskim solom, strateški sjajno smješten kao “apetajzer” za veliko finale.

Činili su ga najprije stari – primjereno osvježen – hit “Samo za svoje oči”, megauspješna “Odjednom ti” – otpjevana uz moćnu podršku ženskih pozadinskih vokala, te “Zar više nema nas”, s iznimnim učinkom Geržine. Intimistička i sjetna “Krug u žitu” zaključila je album i zatvorila krug na jednom od najboljih Massimovih
albuma.

Naslovnica Parangall