Mišljenja Međutim

Međutim

Ivan Ugrin

Hajduk i Torcida dostojanstveno gube...

Uvik ista priča koncem kolovoza u Splitu. Već četvrtu godinu zaredom zapeli smo na zadnjoj skalini. Korak do ulaska u skupine Eurolige, u koju smo zadnji put unišli još tamo davne 2010. godine pod vodstvom Stanka Poklepovića Špace.

Četiri godine kao četiri kolpa. Najprije Dnjipar, prije tri godine dok nam je za kormilom bio Igor Tudor. Realno. Nismo ni bili zaslužili proći. Tamo je – utakmica se igrala u Kijevu, zbog tada ratnog stanja u Dombasu – bilo 2:1 za Ukrajince. U Splitu 0:0. Iako zapravo nismo ni imali prave šanse. A naša je vrata čudesno (o)branio sveti Lovre Kalinić. I svom je prezimenjaku Nikoli skidao zicere.

Sljedeću gorku pilulu popili smo preklani od Slovana iz Libereca. Najprije smo u Češkoj odigrali 75 posto sraza muški i izgubili 1:0. Imali smo mi tamo i svojih šansi. Kako da ne. I znalački smo se iz obrane transferirali u napad. Tino Sven Sušić tako je u 35. uzdrmao gredu. Još se i danas lagano trese i vibrira. A onda smo se nakon ravnopravnih 60-ak minuta bezveze povukli i do kraja popili pogodak u svoju mrežu, što je Slovana pred uzvrat na stadionu podno Marjana činilo papirnatim favoritima.

Trener nam je Damir Burić danima punio glavu o nekakvoj taktici kružnog toka s kojom je igrao ne samo protiv Čeha, nego i gotovo svih drugih protivnika s kojima smo se i u hrvatskom prvenstvu i u kupu sastajali za vrijeme njegova mandata. Svi smo mislili bit će "ajmo, bijeli, ale". Kad tamo, Šolta se opredijelio za bunker na domaćoj travi. Ljudi moji, šta je to bila muka za gledat.

I kad smo, čekajući da lopta sama uđe u Slovanov gol, primili još jedan na svoj konto, mi smo do kraja devedesete minute i dalje igrali uokolo, oprezno i posve nemoćno, bez pravog napadača. Jedan od njih koji je među svima njima do tada nešto obećavao bio je Tomislav Kiš. Ali njega je uprava na čelu s tadašnjim predsjednikom Marinom Brbićem malo prije playoffa olako prodala i od tada mu se gubi svaki trag na Poljudu.

Da. Bio je tu i Ohandza. Međutim, kod njega se koncem kolovoza redovito pojavljivao i pojavljuje se zamor materijala. Ništa novo.

Lani nas je razveseljavao strateg iz Slovenije. Marijan. Marijan Pušnik. Ponašao se na klupi, uz igralište i na presicama kao pravi James Bond. A i na terenu mu je u momčadi vladao lagani (ne)kontrolirani kaos. Pa ipak, nikad kao prošlog kolovoza nismo bili toliko blizu. U Tel Avivu protiv Maccabija izgubili smo 2:1. Doma smo uzvratili istom mjerom. Oba gola zabio je za Hajduk Marko Ćosić u 40. i 59. minuti, no upravo je on promašio i ključni jedanaesterac u raspucavanju nakon produžetaka.
I sad ova nogometna rapsodija protiv Evertona. 1:1 u Splitu.

Još je friška rana, pa pustimo da malo zacijeli. U svakom slučaju, kapa dolje Hajdukovom strategu Joanu Carrillu. Sve je bilo kako triba. Samo nam je malo za sriću tribalo... Ili, što bi rekla naša čistačica Anita, zvana Torcida, iz Dugopolja: Hajduk i Torcida dostojanstveno gube (!).

 

Naslovnica Međutim