Mišljenja Međutim

Međutim

Ivan Ugrin

S Torcidom Hajduk je prvak

MEĐUTIM

S nestrpljenjem je svekoliki hajdučki navijački puk iščekivao otvaranje ovogodišnje nogometne sezone, a uvertira je, kao po pravilu u proteklih pet godina, odigrana u Dugopolju. Kao što je poznato, Split je od 2012. domaćin Ultra festivala koji se održava na Poljudu, tako da nas drugo pretkolo s kojim gotovo redovito krenemo u europske bitke zatekne na stadionu Hrvatskih vitezova, kojem kolega Slaven Alfirević od milja tepa Dugopoljud. A tako ga je prvi prozvao legendarni Mario Garber u vrijeme dok je uređivao sportsku rubriku.

I mislim da nisu promašili balun, ni jedan ni drugi, jer ovog ćemo se ljeta načekati dok stupimo na tribine našeg opjevanog stadiona, Magaševu školjku koja je od 1979. Hajdukov dom umjesto nezaboravnog Starog placa. Ako prođemo Levski iz Sofije, sljedeći protivnik stiže nam u treće pretkolo Europske lige sa sjevera, iz Danske ili Finske, kako je u petak 14. srpnja odlučeno na ždrijebu u sjedištu UEFA-e u Nyonu. U tom slučaju, ovosezonska poljudska premijera dogodit će se tek u četvrtak 3. kolovoza, jer bi u slučaju nastupa u trećem krugu kvalifikacija, hajdukovci najprije gostovali kod boljeg iz ogleda danskog Brondbyja ili finske Vaase. Naravno, pod uvjetom da mi idući četvrtak 20. srpnja izbacimo Bugare.

U međuvremenu, za ovogodišnje dugo splitsko toplo ljeto pratit ćemo "bile" na gostovanjima u Zagrebu i okolici. Počinje sve s Lokomotivom ovu nedjelju, a kako zbog potreba oporavka Poljuda nakon Ultre treba vremena da stvari na stadionu sjednu na svoje mjesto, utakmice Prve HNL lige za početak igramo kao gosti.

Kad se sve to skupa zbroji i oduzme, zapravo je dobro da smo krenuli u novu sezonu izvan Splita, u svome Dugopoljudu, koji nije velik koliko i poljudska ljepotica i na kojem stane tek oko pet tisuća navijača. Međutim, ambijent koji navijači stvore na stadionu Hrvatskih vitezova neodoljivo podsjeća na nekadašnju kraljevu njivu pokraj Stare plinare, gdje je Hajduk desetljećima palio i žario i nakupio pehare za poljudske vitrine. A nešto mi govori da bismo se nakon više od jednog desetljeća i mi mogli dogodine konačno radovati tituli prvaka. Kad je Rijeka mogla skinuti Dinamo s trona, ne vidim razloga da i nama to ne pođe za rukom, odnosno nogom.

Što se tiče prikazanog u prvoj utakmici protiv Levskog, konstatirajmo onako lakonski kako se prvi mačići bacaju u vodu. Bilo je s naše strane i trke i zalaganja, bacalo se na svaku loptu, nedostajao je tek još pokoji fantazist na terenu. Pa ipak, pobjeda je čista kao suza, iako je šteta što nismo zabili još barem jedan gol. I ovako mislim da idemo dalje.

Samo da momčad ostane na okupu i da Torcida bude u svom elementu. Jer s njome Hajduk je uistinu ne samo najveći hrvatski nogometni klub, nego i puno više od toga. Naprid, "bili"!

Naslovnica Međutim