Mišljenja Međutim

Međutim

Ivan Ugrin

Ajmo, Hajduče, idemo do titule

međutim

Konačno jedna sezona u 1. HNL-u u kojoj je Dinamo promašio smisao svoga postojanja. Ni prvenstva, ni kupa, u ništa. Čestitke Rijeci na čelu s njihovim trenerom Matjažom Kekom, koji je pet godina radio na Kantridi pa potom na Rujevici, kako bi Rijeka ostvarila san koji sanja otkad zna za sebe. Prvo im je ovo državno prvenstvo koje su osvojili u svojoj povijesti, i onda su ga začinili dvostrukom krunom, pobijedivši Dinamo i u finalu kupa u Varaždinu. Nemali doprinos riječkom trijumfu dali su i naši hajdukovci u riječkom dresu: Franko Andrijašević, Filip Bradarić, Josip Elez i Mate Maleš.

Nekada su bila normalna seljenja sa sjevera na jug, u istinskog Majstora s mora. Tako su iz Rijeke na Poljud "sletili" bili Nenad Gračan, Mlade Mladenović, Igor Musa... Posljednja su u paketu stigla braća Sharbini, Ahmad i Anas, ali se nisu baš naigrali, kao ni nekadašnji riječki junior Elvir Maloku, koji je lani otišao iz Hajduka.

S druge strane, obrnutim su putem zadnjih nekoliko godina bijeli Hajdukov dres zamijenili riječkim: Drago Gabrić, Mato Neretljak... a uz spomenutu četvorku koji su ove godine osvojili sve što se dalo osvojiti u Hrvatskoj, spomenimo kako su do lani u redovima Rijeke odlične partije ispisivali i Marin Tomasov te Josip Radošević. Nakon što su obojica prošlu sezonu odigrala izvan Hrvatske, i jedan i drugi odlučili su se vratiti kući.

Tomasov će opet u Rijeku, a Radošević se vraća u Split, što otvara nove nade Hajdukovim navijačima kako bi se dogodine titula prvaka mogla napokon, nakon punih 13 godina, opet naći u Bijelom salonu na Poljudu.

Kad smo kod tog Bijelog salona, nitko više u Hajduku, od predsjednika Ivana Kosa, preko šefa struke, sportskog direktora Márija Branca, Joana Carrilla, glavnog trenera, do zadnje dvojice oružara u bijeloj svlačionici, nema više pravo na skuže i opravdanja, bez obzira kolika bila snaga Rijeke i Dinama u novom prvenstvu. Rijekina se momčad, kako vidimo, rasprodaje, Dinamo je također pred totalnom rekonstrukcijom, a u Hajduku bi mogli ostati svi viđeniji igrači, poput Vlašića, Futácsa, Tudora, Stipice, Barryja, Ohandze, Ercega, Juranovića, Nižića... Moglo bi sjesti štogod novca od prodaje nekadašnjih hajdukovaca i reprezentativaca, poput Perišića, Kalinića (obojica, i vratar i golgeter se spominju), a to bi onda značilo da nije nužno po svaku cijenu prodavati naše mlade nade, već nastaviti s trenerom koji je – sudeći barem prema igrama u proljetnom dijelu prošlog prvenstva – posložio momčad koja bi s još ponekim pojačanjem mogla vratiti nekadašnje dane ponosa i slave na Poljud. Kad se tome pridodaju najbolji navijači na svijetu i okolici, nismo daleko od završne konstatacije: Ajmo, Hajduče, idemo do titule!

Naslovnica Međutim