Mišljenja Međutim

Međutim

Ivan Ugrin

Premijer na Brdima

Zahuktava se predizborna utrka uoči lokalnih izbora koji bi se trebali održati u županijama, gradovima i općinama u Hrvatskoj, u nedjelju 21. svibnja.

Kandidati koriste svaku priliku kako bi predstavili svoje programe, zamjenike i ljude s lista koji će se boriti za ulazak u 21 skupštinu i 555 vijeća. Obećavaju se mostovi, ceste, tuneli, osobito podmorski, brda i doline, bolji život u ruralnim područjima... Svašta nešto.

Sve kako bi se pridobili glasovi birača za uglavnom četverogodišnje razdoblje u kojem se u većini slučajeva zadovoljavaju vlastite ambicije kao i apetiti stranaka ili nezavisnih lista koje stoje iza svojih s plakata nasmiješenih kandidata. Jer nakon izbora zapošljavaju se kumovi i rodbina do sedmog kolina, pa se onda čudimo što nam je ovako kako je u Lijepoj našoj.

Ljudima dosta politike

Nema te zemlje na kugli zemaljskoj koja plaća toliko političara koliko ih plaćamo mi Hrvati, jer oni na državnim, županijskim, gradskim i općinskim jaslama žive prvenstveno na račun naših truda.

Međutim, u tom scenariju koji se ponavlja skoro svake godine, jer gotovo da nema godine kad se ne održavaju poneki izbori, jednom lokalni, pa onda oni za europski parlament, pa onda oni za Sabor, pa zatim predsjednički... konstantna samo jest sve manja izlaznost birača, jer svi smo pomalo zasićeni politikom pa se na koncu ostvari ona ako se sami ne bavimo s njom, pozabavi se ona s nama.

Stoga nije čudno da u tom prostoru sve više maha dobivaju neki novi ljudi, primjerice oni koje je iznjedrio Most, bez kojega više nitko ne može sastaviti vlast na državnoj razini, a u lokalnim sredinama sve bolje prolaze tzv. nezavisne liste.

Uostalom, i mostovci su nastali na toj nezavisnoj platformi i zbog razočaranosti građana s velikim strankama, osobito s dvije najveće HDZ-om i SDP-om, koje su u proteklih 25 godina vodile glavnu riječ na svim izborima, i nakon svega što smo kroz proteklo vrijeme proživjeli i još uvijek proživljavamo zbog njih, politička klima ide u prilog nezavisnim kandidatima koje ljudi prepoznavaju po njihovim djelima i zalaganjima za probleme stanovništva u - kako se to stručno kaže - jedinicima područne (regionalne) i lokalne samouprave.

Prvi put SDP gubi Rijeku?

Najnoviji slučaj bilježimo u Rijeci. U toj nekad neprikosnovenoj SDP-ovoj utvrdi, gdje već godinama gradom vlada Vojko Obersnel, u anketama mu se jako približio Hrvoje Burić sa svojom nezavisnom listom.

Povezao se s udrugom građana koja se bori protiv skupih "Energovih" usluga, založio se da se riječke tržnice vrate pod okrilje Grada. Pristupio mu je još jedan nezavisni kandidat za gradonačelnika, Marinko Koljanin, koji će u slučaju Burićeve pobjede biti njegov zamjenik.

Istaknimo kako Koljanin ima podršku nogometnog lobija.

Priča se da je u dobrim odnosima s Damirom Miškovićem, predsjednikom HNK Rijeka. U slučaju da riječki bijeli konačno ostvare godinama sanjani cilj i osvoje naslov prvaka Hrvatske, možete samo zamisliti što bi to značilo u Burićevoj kampanji, koji inače, ima iskustva s prošlih izbora kad je bio kandidat HDZ-a iz kojega je kasnije izašao zbog neslaganja s Karamarkovom politikom. Ukoliko uđe u drugi krug, zacijelo mu neće izostati potpora dojučerašnjih stranačkih kolega.

U slučaju da SDP izgubi Rijeku, što nije isključeno, Davor Bernardić i njegova ekipa na čelu sa Zlatkom Komadinom i Rajkom Ostojićem, mogu polako spremati kofere za odlazak s Iblerova trga.

Milanovićevi lavovi, poput Ranka Ostojića, Peđe Grbina i sličnih facebook ratnika neće mirno stajati i promatrati daljne urušavanje donedavno vladajuće stranke.

Jer, Rijeka je od kad zna za sebe bila crvena. Padne li Obersnel, izgubili su leno na koje su godinama polagali ekskluzivno pravo.

U Splitu im se isto ne piše dobro. Prije četiri godine SDP je s bezličnim Ivom Baldasarom za par stotina glasova osvojio Banovinu. To prije svega mogu zahvaliti nedavno preminulom don Ivanu Grubišiću, čiji su glasači presudili u korist SDP-a, jer ga je Arsen Bauk uvjerio da mu je bolje biti župan nego gradonačelnik, objasnio mu je kako su uloge župana i župnika jako bliske, uostalom i jedna i druga riječ počinju sa žup, i da se, konačno, župan bavi samo protokolom.

Grubišić je na kraju pošteno izgubio u srazu s HDZ-ovcem Zlatkom Ževrnjom u drugom krugu. A sad će Bauk na megdan Ževrnji, pa ćemo vidjeti junaka koliko će glasova osvojiti bez potpore Grubišićevih sljedbenika, jer se u međuvremenu splitski SDP raspao zahvaljujući Milanovićevim potezima koji su obezglavili partiju u gradu pod Marjanom.

Mladeži više gotovo da i nemaju, starijima polako otkucava biološki sat, pa su u vatru ubacili donedavnu Baldasarovu zamjenicu Aidu Batarelo. To vješto koristi Marijana Puljak koja "pametno" napreduje na ljevici.

Možda kojim slučajem i uđe u drugi krug za koji će se najviše boriti politički povratnik Željko Kerum i njegovi "građani" te HDZ-ov adut Andro Krstulović Opara.

Škorićeva sudbina

Krstuloviću Opari u pomoć je pritekao i njegov prijatelj, hrvatski premijer Andrej Plenković. Ne sjećam se da je ikada do sada jedan hrvatski predsjednik Vlade u sklopu kampanje za lokalne izbore posjetio neki kotar u istočnom dijelu Splita. Plenković se tako neki dan pojavio u ležernom izdanju, u košulji bez kravate na Brdima, a dočekao ga je tamošnji predsjednik HDZ-a Ivica Kusić.

Brda nisu slučajno izabrana, jer je to kotar u kojem je Opara odrastao a Kerum započeo svoju trgovačku karijeru iz očeve garaže.

To je zacijelo potez od kojeg će najviše profitirati Andro Krstulović Opara, a najmanje predsjednik splitskog ogranka HDZ-a, Petar Škorić. Naime, ako Krstulović Opara postane poteštat, logično slijedi da on preuzme i gradski HDZ, a ako izgubi, sva će krivnja biti svaljena na Škorića jer će u tom slučaju drugi put zaredom izgubiti izbore u Splitu, a u međuvremenu se prije mjesec dana gostio s Kerumom u Rogoznici, što je potonji vješto iskoristio sebi u prilog.

Tako je to u politici. Danas jesi, sutra nisi.

Naslovnica Međutim