Mišljenja Međutim

Međutim

Ivan Ugrin

Mesiću je samo do vlasti

Kakvo je stvarno Mesićevo lice, je li on (anti)fašist iz uvjerenja ili po potrebi. S obzirom na dugo političko trajanje, moglo bi se na njega primijeniti ovo: u određenim okolnostima govorio je baš tako da bi se dokopao vlasti ili opstao na vlasti

Baš kad se uselio u prostorije Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, SABA-e, čiji je i počasni predsjednik, nakon što ga je vladajuća garnitura HDZ-a i Mosta deložirala iz vile u Grškovićevoj ulici, bivši hrvatski predjednik Stjepan Mesić morao se suočiti s "avetima prošlosti" i svojom ustaškom apologetikom koju je izrekao na jednom sastanku u Novskoj, sad već davne 1992. godine.

Ne znajući da se sastanak snima, Mesić se baš šarlatanski opustio u stožeru u Novskoj, u ozračju međunarodnog priznanja Hrvatske, gdje je došao kao tadašnji predsjednik Izvršnog odbora Središnjice HDZ-a. Snimka je ovih dana osvanula na "Bujici".

"Logor u Jasenovcu nije bio konclogor, nego radni pogon u kojem nije bilo plinske komore. Deportirani u Jasenovac bili su praktički spašeni – radnici su im trebali... Brojke o stradanjima su pretjerane – 25.000 je puno, ali nisu to samo Srbi. Logor je radio do 1947. godine, u njemu se mogu naći i tijela domobrana i ustaša."

Učestali ispadi

I onda slijedi možda i najzanimljiviji dio: "Tito je sve znao, ali trebale su mu veće žrtve da se dobije ratna odšteta. Ali on nikad nije posjetio Jasenovac. Prolazio je puno puta ovuda, ali nikada nije bio u Jasenovcu. Kad je papa tražio da dođe, rekli su mu može ako posjeti Jasenovac, a Papa je rekao samo ona mjesta koja je posjetio i Tito.”

Sukus je ovo priče koju je Mesić u svome stilu izrekao sudionicima sastanka, opuštajući se uz mezu i piće koju su domaćini pripremili za uglednoga gosta, koji se danas, 25 godina nakon toga događaja, pravda kako se sve zbilo pod velikim pritiskom ratnih zbivanja i stavova HDZ-a koje je provodio ma koliko se s jednim dijelom nije slagao. Kaže kako je u takvom ambijentu izrekao nekoliko neprovjerenih tvrdnji i da te 1992. o Jasenovcu nije znao što zna sada. Kao da tada nije imao gotovo punih 60 godina života i nije već formirao svoje stavove o ovakvim i sličnim pitanjima. Međutim, nije to bio prvi, a vjerojatno ni zadnji slučaj u kojem je Mesić "nastupao" kao simpatizer ustaštva.

Zanemarimo li činjenicu da je, dok je još bio mlad čovjek, u nekom ratnom filmu odigrao jednu sporednu ulogu, i to baš ustaškog vojnika koji ulazi u tramvaj i s Clark Gable brkom zvirka uokolo, poznate su još neke epizode iz njegove zrele životne faze gdje su Mesićeve riječi sličile onima netom otkrivenima iz Novske. Tako je na jednom skupu uoči prvih samostalnih izbora u Hrvatskoj poručio: "Srbi će na opancima onoliko zemlje odnijeti koliko su i donijeli!"

Repovi s novcem

U to je vrijeme, početkom devedesetih, Mesić kao vješt govornik i jedan od lidera HDZ-a često bio pozivan i među Hrvate u dijaspori. Ostali su zapamćeni njegovi govori u Švicarskoj i Australiji, postoje videosnimke gdje je veličao pobjede NDH, što je on poslije tumačio kako je govorio hrvatskoj emigraciji ono što su oni očekivali, a zauzvrat je od njih dobivao novac za oružje koje nam je bilo nužno potrebno u ratu nametnutom od velikosrpske četničke ideologije. No, još i dandanas se potežu repovi o novčanim čekovima iz dalekih zemalja koji su netragom nestali.

Ne ulazeći ovdje u raspravu o stvarnim žrtvama jasenovačkog logora, koje je velikosrpska propaganda umnožavala do nestvarnih razmjera od 700 tisuća ljudi, na čijem su konceptu gradili agresiju na Hrvatsku, tobože da se ne ponovi genocid koji je ustaški režim proveo nad Srbima u Drugom svjetskom ratu, činjenica je kako Mesić nije mogao biti toliko neinformiran o NDH i Jasenovcu, već je očigledno govorio onako kako mu je odgovaralo u trenutku dok je zahvaljujući članstvu u HDZ-u obnašao visoke političke funkcije, što je, naravno, sa sobom povlačilo i određene beneficije. Kad mu to više nije bilo oportuno, razišao se s HDZ-om i postao jedan od najžešćih Tuđmanovih kritičara. To ga je dovelo i na Pantovčak 2000. godine.

Pamtim kako je tadašnji glavni tajnik NATO-a, Britanac George Robertson, u razgovoru za "Globus" izjavio da su oni odabrali Mesića za hrvatskog predsjednika, po svemu sudeći, zbog tajnih svjedočenja u Haagu gdje su se mnogi naši generali našli na optuženičkoj klupi, a hrvatskom političkom vrhu je imputiran tzv. zločinački pothvat zbog događaja nakon Oluje.

U vrijeme svoga predsjednikovanja Mesić će ostati zapamćen po umirovljenju generala, i osobito po dijeljenju tajnih dokumenata iz arhiva prvoga hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana, što uistinu graniči s izdajom nacionalnih interesa. Promijenio je ploču i što se tiče Jasenovca, gdje je postao redovit na komemoracijama od 2003. godine.

Lanjske izjave

Bio je u Jasenovcu i lani i ovako je govorio:

- Ako netko govori kao ustaša, ako zastupa i promovira ideje što su ih zastupali ustaše, ako ističe njihove znakove i simbole, ako pjeva njihove pjesme, onda je on ustaša. Ovdje smo da još jednom kažemo istinu u lice svima onima koji nas zasipaju lažima o Pavelićevoj državi.

Mesić je, dok je bio na tronu na Pantovčaku, sve one koji bi ga na bilo koji način kritizirali, a da uopće tema nije bila NDH ili nešto slično, javno prokazivao kao apologete ustaštva. Kad se u kontekst netom mu navedene lanjske izjave stave njegove riječi iz Novske ili iz Australije, valja se s razlogom zapitati kakvo je stvarno Mesićevo lice. Je li on (anti)fašist iz uvjerenja ili po potrebi?

S obzirom na dugo političko trajanje, mogla bi se na njega primijeniti ona poznata "Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikako". Odnosno, u određenim okolnostima govorio je baš tako da bi se dokopao vlasti ili opstao na vlasti. Samo da nije tih nesretnih videozapisa.

Naslovnica Međutim