Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica IVANIŠEVIĆ

Štivo koje grije

Librofilija

Kad bismo radnju romana "Trafikant" austrijskog pisca i glumca Roberta Seethalera trebali naznačiti nabrajanjem nekoliko ključnih pojmova, sva je prilika da bismo se odlučili za sljedeće: anschluss, holokaust, Sigmund Freud.

Ta okolnost mogla bi pak sugerirati da se radi o knjizi koja je prvo proračunata pa tek onda napisana, dakle, o djelu koje operira snažnim motivima i temama, a što bi trebalo zajamčiti pozornost i zanimanje publike. S druge strane, čitatelj ne mora odmaknuti naročito daleko s tekstom da bi shvatio kako se radi o libru kojemu je strana bilo kakva kalkulantska hladnoća. Upravo suprotno, Seethaler raspolaže rijetkim talentom "grijanja" publike.

Njegov glavni junak Franz Huchel sedamnaestogodišnji je provincijalac čiji će se život okrenuti naglavce nakon smrti majčina ljubavnika i sponzora. Pritisnuta neimaštinom, dama će sina poslati u Beč na šegrtovanje kod svoje stare, hm, ljubavi.

Znakovitim "hmekanjem" ograđujem se od precizne kvalifikacije naravi njihova odnosa jer ni sama gospođa Huchel nije sklona romantiziranju davne, lakomislene, ne osobito snažne veze s gospodinom koji je u Prvom svjetskom ratu izgubio nogu, a u prijestolnici vodi mali, ali uhodani obrt - trafiku.

Preko noći katapultiran u nekoliko konfekcijskih brojeva preveliki svijet, Franz će se, kako i priliči njegovoj dobi, neutješno zaljubiti u Čehinju Anezku. A kad ga hormonalni disbalans baci u potpuni očaj, pomoć će zatražiti kod jedne od redovitih mušterija trafike, profesora Sigmunda Freuda.

Ostarjeli znanstvenik počet će saslušavati mladoga naučnika i dijeliti mu savjete u koje vjeruje kudikamo manje od svoga zahvalnog "pacijenta" te tako cementirati jedan nesvakidašnji prijateljski odnos. Dok starac i mladac budu gradili svoju vezu, oko njih će se raspadati cijeli svijet.
 

 

 


Anschluss će i zadnjim naivcima izbiti iz glave iluziju da u Austriji još uvijek ima neke nade za Židove, a nasilje – i to u svim zamislivim pojavnim oblicima - postat će dijelom bečke svakodnevice.

Zaokupljen svojim mukama, taj užas Franz će osvješćivati sporošću pregrijana dizelaša. To, međutim, ne znači da Seethaler u književnoj formi abolira tihu većinu svojih sunarodnjaka zbog grijeha nečinjenja, jer su, eto, u strašnom povijesnom trenutku imali preča, intimna posla.

Upravo suprotno, unatoč svim svojim erotskim mukama njegov junak će se s razoružavajućom lakoćom odlučiti na djelovanje i otpor, ma koliko uzaludan on bio. Franza, koji niti je naročito bistar niti osobito obrazovan, neće motivirati stroge ideološke procjene niti temeljiti analitički uvidi nego gola, instinktivna - ako hoćete, djetinje čista - procjena što je ispravno i pošteno, a što nije.

Ta okolnost ovaj će roman, nepretenciozan kammerspiel o čuvanju glave, ali i obraza u šugavim vremenima, pretvoriti u elegantnu, ali itekako razornu kritiku domobranskog mentaliteta povijanja pred silom i krotkog čekanja da nevolje prođu.

Osim "Trafikanta", srdačne preporuke zavređuje još jedan Seethalerov roman koji je ove godine kod nas objavljen. "Čitav jedan život" – finalist nagrade Man Booker International - tiskan je u nakladi tvrtke "Ocean more", a neki su ga recenzenti, ne bez razloga, imajući u vidu toplinu kojom zrači, usporedili s Williamsovim "Stonerom". Oba naslova na hrvatski je prevela Željka Gorički.

 

 

Naslovnica Librofilija

VIŠE IZ RUBRIKE