Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica Ivanišević

Prizori iz mračnog života

Librofilija/Lars Kepler: 'Uhoda'

Malo je autora koji su spremni upustiti se u pustolovinu zajedničkog pisanja. Nije stvar samo u tome što svaki član književnog dueta može računati tek na polovicu slave i honorara. Još je i veći problem pronaći (a potom i bez prevelikog napora održavati) spisateljsku maniru koja će jednako odgovarati obojici partnera.

Literarne kolaboracije najčešće su u niši krimića. Tome se, naravno, ne treba čuditi znamo li da preporučeni žanrovski kanon pretpostavlja ekonomičan stil visoke funkcionalnosti. Tamo gdje regule ne ohrabruju bilo kakvu ekstravaganciju, nego dapače potiču autorsku suzdržanost i disciplinu, kudikamo se lakše dogovoriti o zajedničkoj "platformi“, a onda i postići uspjeh, o čemu zorno svjedoče primjeri, recimo, Pierrea Boileaua i Thomasa Narcejaca te Maj Sjöwall i Pera Wahlööa, spisateljskih tandema koji u svijetu krimića uživaju slavu jednaku onoj Johna Lennona i Paula McCartneya, odnosno Micka Jaggera i Keitha Richardsa.

Idealu potpuno ogoljene funkcionalnosti, dakle pisanja bez ikakvih stilskih markacija, naviše su se približili Alexandra Coelho Ahnodril i njezin skoro pa istoimeni suprug (samo izbacite gospođino djevojačko prezime), koji su prvo godinama pojedinačno - dakle, svatko za sebe - gradili književne karijere, a onda se odlučili pisati u paru pod pseudonimom Lars Kepler.

"Uhoda“, peti naslov iz njihova megauspješnog policijskog serijala (hrvatski prijevod potpisuje Danilo Brozović), u tom je smislu neobično ilustrativan. Ma koliko god se trudili, u knjizi nećete pronaći ni jednu jedincatu riječ viška; njihovo pripovijedanje apotekarski je precizno. Ta izvedbena škrtost nekom će čitatelju – kao što je to bio slučaj s potpisnikom ovih redaka – možda povremeno ići na jetra. No, vrlo brzo svatko će shvatiti da je stilističko siromaštvo samo ulog u partiji koja se igra za veći dobitak.

Naime, napetost koju Keplerovi majstorski grade, ledeći krv u žilama svoje publike, puno bi se lakše ispuhala da je posredovana kitnjastim, "baroknim“ slogom i razmahanim rečenicama koje fokus pažnje rasipaju u bezbrojne digresije. Ovako, inzistirajući na odmjerenosti, sažetosti i preglednosti, samo pojačavaju razorni učinak svoje proze koja je kadra ucijepiti u čitatelju skoro pa fizičku nelagodu.

"Uhoda“ je tipičan izdanak skandinavske škole krimića. Krv se ovdje ne cijedi na kapaljku, nego se prelijeva u slapovima, a istražitelji nisu hladnokrvni profesionalci koji snagom logičke dedukcije razrješuju enigmu. Ono što je počelo kao redovan policijski posao vrlo brzo će se izvrgnuti u grozničavu borbu za obranu vlastitog života. Na koncu, Keplerovima ni najveća picajzla neće pronaći ozbiljnu zamjerku u zanatskom pogledu. To prije što su kadri – pripovjednoj škrtosti unatoč – priču dodatno začiniti socijalnokritičkim tonovima.

Iz naše perspektive, puno više od zapleta impresionira nešto drugo. Kad bi neki domaći pisac ulogu istražiteljice povjerio trudnoj dami koja živi u gay partnerstvu, nijedan recenzent ne bi se bavio ključnim, dakle, kriminalističkim slojem priče, nego bi svi složno zagudili o hrabrom, za hrvatske prilike turboliberalnom iskoraku u izboru, odnosno profilaciji protagonistice. No, Keplerovi su Šveđani, pa mogu mirno ispovijedati svoje slobodarstvo, ne pobuđujući u javnosti ni najmanje kontroverze, a kamoli tek žučljive polemike. Blago im se.

Naslovnica Librofilija

VIŠE IZ RUBRIKE

Librofilija/Dino Bauk: 'Kraj. Iznova'

Trojica u mraku

'Utopljenici i spašeni'

Kemija zla