Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica Ivanišević

D kao demoni

Librofilija

Da se ne lažemo, "J kao Jastreb" (hrvatski prijevod potpisuje Saša Drach) knjiga je o samopomoći.

Kako moja malenkost jednako prezire uputstva za upotrebu kućanskih aparata i života kao takvog, dugo mi je trebalo da se odvažim uzeti taj libar u ruke. Za njim sam posegnuo samo zato da bih mogao potvrditi svoju slutnju kako je u pitanju još jedno suvišno self-help djelce i tako sačuvati mirnu recenzentsku savjest.

A onda sam se navukao. Ponajprije zato što sam shvatio kako je autorica Helen Macdonald svoj put iscjeljenja našla u neposrednom susjedstvu vrlo opasne infišacije, kao da je čitala onu slavnu rečenicu Meše Selimovića: "Najveća mudrost u životu je da čovjek pronađe pravu ludost." Ali ajmo redom...

Život autorice, građanskim zanimanjem profesorice na Cambridgeu, izgubit će svoje čvrsto emocionalno uporište kad dozna da joj je otac preminuo. Za gospodina Alisdaira Macdonalda vjerojatno nikada niste čuli, ali vam je njegov rad sasvim sigurno makar djelomice poznat. Ovaj veteran s Fleet Streeta slavljen je kao jedan od najvećih novinskih fotografa svoga vremena. Mnogi amblematski kadrovi kojima je dokumentirana beatlemanija nose njegov potpis, a najpoznatiji je po onoj slavnoj fotki poljupca princa Charlesa i princeze Diane na balkonu Buckinghamske palače.

Osim što je bio genijalni snimatelj, Alisdair je, očito, bio i divan roditelj. Naime, njegova smrt bacila je Helen u pravi bezdan depresije iz koje se pokušala izvući osloncem na strast kojom je bila obuzeta u djetinjstvu: kupila je jastrebicu i upustila se u iscrpljujuću pustolovinu njezine dresure.



Libar gospođice Macdonald nije, međutim, tek intimna ispovijed i ništa više od toga. Jer, osim što nam nudi priču o osobnom hrvanju sa životom, autorica razvija i paralelnu storiju o T. H. Whiteu (1906.-1964.), engleskome piscu čuvenom po "Maču kralja Artura". I taj je osebujni čovjek njegovao strast prema grabljivicama, pokušavajući tako uteći od demona koji su ga proganjali (alkoholizma, potiskivane homoseksualnosti, sadomazohističkih sklonosti...).

Ovdje, dakle, na djelu imamo neku vrstu narativnog paralel-slaloma između dva potpuno nesukladna života. Jedino što veže Whitea i Macdonaldovu jest duboki, razarajući osjećaj praznine, gubitka i prikraćenosti te pokušaj traženja odgovora na istoj adresi: u svijetu divljine koji funkcionira po možda surovijim, ali zato jasnijim pravilima od onih što vrijede u civilizaciji.

"J kao jastreb" libar je ispisan izbrušenim stilom, djelo iznimne suptilnosti i elegancije (što baš i nije lako postići kad morate govoriti o, recimo, usmrćivanju i komadanju kunića). Promatramo li ovaj rukopis kao knjigu iz niše self-helpa, tada moramo zaključiti da je definitivno promašio svoju svrhu. No, to je autorici bila i namjera, jer ona ni jednog trenutka nije pala u iskušenje da svoju osobnu varijantu obrane pred traumom ikome ponudi kao univerzalni recept.

Štoviše, čitatelj se poslije svega ima razloga upitati je li jastrebarenje i kod autorice pokazalo ljekovitu svrhu ili je možda samo dodatno produbilo njezinu egzistencijalnu nelagodu. Ali to se od (dobre) literature i traži: ne jednoznačni odgovori, nego poticaji za postavljanje važnih pitanja.

Jedina nevolja s ovom knjigom izvire iz njezina strastvenog predumišljaja. Tko ne dijeli autoričinu jastrebarsku infišaciju, mogao bi se povremeno naći ugnjavljen (majstorskim, ali ipak predugim) dionicama koje se tiču opisa dresure.

Naslovnica Librofilija

VIŠE IZ RUBRIKE