Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica IVANIŠEVIĆ

Misterij Milana Rakića

Librofilija

Eduardo Halfon (rođen 1971.) trebao je biti američki inženjer, a ispao je gvatemalski pisac. Imao je deset godina kada se s obitelji preselio u SAD gdje je pohađao školu i tehničke studije. S dvadesetak ljeta u životnome kalendaru vratio se u domovinu, pronašao posao za koji se obrazovao i, po vlastitom priznanju, pogubio sebe sâma. "Shvatio sam kako se bavim zanimanjem koje nije moje, iznova živim u zemlji koja više nije moja i moram govoriti španjolski koji sam u međuvremenu pozaboravljao“, priznao je u jednom intervjuu. Dok su se u njemu tako taložile frustracije i rojila pitanja o budućnosti koju bi trebao izabrati, otkrio je literaturu i pretvorio se u kompulzivnog čitatelja. U jednom trenutku poželio je i sâm pisati. Prozni iskorak nije, međutim, načinio na jeziku odrastanja kojim se bolje služio, nego se uhvatio u koštac s teškom zadaćom (novog) ovladavanja materinskim jezikom.

Je li mu to bilo baš pametno? S poslovne strane gledano, sasvim sigurno nije, o čemu zorno svjedoči i slučaj "Poljskog boksača“. Britansko i američko izdanje te ne osobito opsežne knjige supotpisalo je čak petero prevoditelja. A ako je vjerovati recenzentima, nisu se svi baš naročito iskazali. Da je libar napisao na engleskome, nema sumnje da bi svoju međunarodnu karijeru gradio brže i na puno solidnijim temeljima. Ali, naravno, ni autor ni mi nikad nećemo znati bi li i u drugome jeziku Halfon postao veliki pisac. A on to uistinu jest.

"Poljski boksač“ (hrvatski prijevod potpisuje Ana Stanić) de jure je roman, ali de facto sasvim osebujni križanac između memoarskog štiva, zbirke priča i veće, zaokružene prozne cjeline. Napisan je u prvom licu, glasom pripovjedača koji s piscem dijeli i ime i natuknice iz biografije, ali iz te okolnosti ne bi bilo osobito mudro izvoditi zaključak kako se radi o uistinu autentičnoj ispovijedi. Naime, "Poljski boksač“ među ostalim – ako ne i prije svega - jest knjiga zaokupljena delikatnom prirodom odnosa između stvarnosti i stvaranja, odnosno problematiziranjem mogućnosti otkrivanja ili barem književnog posredovanja istine.

Priča se prostire na širokome potezu od gvatemalske provincije preko juga Sjedinjenih Američkih Država i Auschwitza sve do Golog Otoka i Beograda. Tu rahlu, mozaičnu građu na okupu drži enigmatični lik pijanista Milana Rakića, napola Srbina, a napola Roma, s kojim će se pisac upoznati u svojoj domovini, a onda kroz neko dulje vrijeme s njim održavati epistolarnu vezu. Taj će kontakt biti doduše jednosmjeran: Eduardo će od Milana koji kao koncertni umjetnik šparta svijetom, s različitih adresa primati razglednice u kojima glazbenik bistri pitanje svoga porijekla i romske duše. Kad kartoline prestanu pristizati, Gvatemalac će krenuti u potragu za svojim znancem. Doći će u Beograd, slijediti tragove ciganskih svirača i u druženju s njima pokušati odmrsiti zagonetku Milana Rakića.

"Poljski boksač“ zaključuje se sljedećim recima: "Dok pišemo, znamo da moramo reći nešto vrlo važno o stvarnosti, i to nešto nam je nadohvat ruke, odmah tu, jako blizu, navrh jezika, ne smijemo zaboraviti. Ali uvijek, bez iznimke, zaboravimo.“ Kao i svi dobri pisci, i Halfon laže. Jer, njegov libar ne nudi samo zavodljivu, u suštini autopoetičku igru koja se tiče propitivanja odnosa između istine i pisanja, nego je itekako zaokupljen mnogim aspektima stvarnosti, osobito onima koji se tiču pitanja identiteta, rascjepu između njegova nametanja i mogućnosti slobodnog izbora.

Naslovnica Librofilija

VIŠE IZ RUBRIKE