Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica Ivanišević

Umorstva na škoju

Da umjesto radionica kreativnog pisanja postoje škole rudarskog škrabanja, Peter May bio bi profesor emeritus. Taj Škot se, naime, u radnome vijeku naradio za barem trojicu natprosječno marljivih ljudi i ni u 65. godini ne pokazuje znakove posustajanja. Bez akademske naobrazbe, još kao momčić ušao je u novinarski žrvanj i već u dvadeset prvoj ponio časni naslov najboljeg mladog reportera u zemlji.

Danju je pisao za novine, a noću za sebe. Prvi roman publicirao je u 26. godini i doživio uspjeh, ali ne onaj kojemu se nadao. Svojim književnim debijem nije preko noći ušao u prvu ligu beletrista, ali je dobio ponudu da ga adaptira za televiziju. Rezultat se, očito, svidio naručiteljima, pa je sljedećih petnaest godina May proveo kao vrlo zaposleni pisac scenarija.

Fraza "vrlo zaposlen" zapravo je eufemizam znamo li da je u različitim svojstvima (kao kreator igranih serija, pisac epizoda ili producent) u tome razdoblju skupio više od tisuću "creditsa" (dakle, potpisa na špicama). Kao da mu to nije bilo dosta, objavio je još i dva romana, da bi se na posljetku 1996. potpuno posvetio književnoj karijeri.
Osim niza "samostojećih" naslova, potpisao je i dva zanimljiva serijala.

U pet godina izbacio je šest krimića situiranih u Kinu, čiji su glavni junaci pekinški detektiv Li Yan i forenzična patologinja iz Chicaga Margaret Campbell. Nakon što se nauživao Dalekog istoka, svoj je autorski interes preselio u nešto bliže podneblje. Stvorio je lik Enza Macleoda, sina Talijanke i Škota, nekadašnjeg forenzičara, danas sveučilišnog profesora biologije u Francuskoj, koji biva upleten u rješavanje ukupno šest davno počinjenih, „hladnih" slučajeva. I jedan i drugi serijal pokazali su se prilično uspješnima u zemljama u koje su priče situirane.

Kinezi su mu, primjerice, iskazali počast primanjem u nacionalnu udrugu pisaca krimića, što je apsolutni presedan, jer ni prije ni poslije njega nijedan zapadnjak nije pripušten u to društvo. U Francuskoj je, pak, ovjenčan priznanjem Prix Intramuros što ga dodjeljuje žiri čiji su članovi isključivo robijaši, a jedna vinarska udruga iz regije Gaillac kamo je smjestio radnju romana „Kritičar", dodijelila mu je naslov Chevalier de le Dive Bouteille de Gaillac. Taj nimalo zanemariv uspjeh ipak nije bio dovoljan da May dostigne status globalne zvijezde krimića kao što to je, primjerice, njegov sunarodnjak Ian Renkin.

Dapače, u vlastitoj je zemlji i nadalje ostao nekom vrstom književnog autsajdera.
Prvi roman iz buduće trilogije situirane na otok Lewis u Vanjskim Hebridima svi su veliki britanski izdavači glatko odbili. Knjigu je uspio premijerno objaviti tek u francuskome prijevodu. Nakon što je dnevni list „L'Hummanite" libar proglasio remek-djelom, zaredale su se i nagrade, pa je May konačno dočekao da se britanski nakladnici pospu pepelom.

Tek nakon toga troknjižja (i ukupno dvadeset objavljenih romana), o njemu se i u domovini počelo pisati kao o velikom autoru. „Cesta lijesova" (koju je na hrvatski preveo Neven Dužanec) njegov je prošlogodišnji roman koji bismo moglo smatrati nekom vrstom ekstenzije trilogije o Lewisu. Radnja je također situirana na Hebridima, ovom prilikom na otok Harris, a jedan od nosećih likova je inspektor George Gunn, poznat sa stranica izvornog troknjižja.

Priča se otvara kad more na pustu plažu otoka izbaci izmrcvarenog i pothlađenog brodolomca koji nema pojma ni tko je ni kako se našao u toj situaciji. Dok grozničavo pokušava sklopiti krhotine pamćenja počinje shvaćati kako put do razotkrivanja njegova identiteta vodi preko zagonetne Ceste lijesova. Dramu osvješćivanje pune istine o sebi dodatno će zaoštriti bojazan da je možda počinio ubojstvo.

Drugi pripovjedni rukavac upoznaje nas s tinejdžerkom koja živi s teretom krivnje za samoubojstvo svog oca znanstvenika. Njezin obračun s unutarnjim demonima tjera je na bolno propitivanje zajedničke prošlosti što će na koncu u njoj raspiriti sumnju da je otac stradao zbog svojih istraživanja. Konačno, hipotenuzu dramskog ocrtava opisuje spomenuti inspektor Gunn koji istražuje smrt čovjeka prebijenoga na mjestu gdje su prije više od stotinu godina zagonetno poginula trojica svjetioničara.

"Cesta lijesova" triler je s ekološkom potkom, žanrovski besprijekoran, s puno nenametljivih socijalnokritičkih akcenata od kojih se neki najizravnije tiču drame Brexita. Ako treba tražiti forte ovoga romana, naći ćemo ga tamo gdje bi se malo tko nadao. Krimićima se, naime, rado utječu čitatelji koje beletristika ispisana s jasnim umjetničkim pretenzijama odvraća zamornim digresijama, svime što skreće pažnju s glavnoga pripovjednog kolosijeka. Famozni opisi prirode visoko su plasirani na popisu autorskih strategija koje mogu zagnjaviti masovnu publiku. Paradoksalno, May je pravi virtuoz sjenčenja jezovite atmosfere i nabrijavanja suspensa pisanjem o prirodnim mijenama u čudesnom koliko i surovom ambijentu Hebrida.

Ta raskošna inscenacija skoro da se nameće kao glavni junak priče, zorno pokazujući kako se može biti zabavan čak i kad se "tupi" o nečem samo naizgled dosadnom.

Žena udarnica
Peter May veći dio godine živi u Francuskoj, čiji je državljanin u međuvremenu postao, a ljeta provodi na jugu Španjolske. Njegova supruga Janice Hally također je spisateljica. Upoznali su se i surađivali još u vremenima kad je May bio potpuno posvećen televizijskom poslu. I njezina radna etika je spartanska. Potpisala je scenarije za ukupno 300 sati dramskih sadržaja (serija i filmova) emitiranih u prime timeu, a objavila je i nekoliko knjiga.

'Ja sam zabavljač'
"Nikad o sebi nisam razmišljao kao o piscu. Ja sam onaj koji priča priče, zabavljač. Da sam živio prije pet tisuća godina, svake bih večeri sjedio uz vatru i pričao", kazao je May u jednom intervjuu. Svoj rad na romanu ovako opisuje: „Proces razvijanja ideje kod mene traje otprilike koliko i trudnoća. Nakon devet mjeseci mozganja, konačno sjedam za stol, pišem oko tri tisuće riječi na dan i obično sam gotov za nekih osam tjedana. Samo pisanje je kao i rađanje, najbolniji dio svega. Zato i ne započinjem novu knjigu dok ne izblijede ružne uspomene na pisanje prethodne."

 

Naslovnica Librofilija

VIŠE IZ RUBRIKE