Da umjesto radionica kreativnog pisanja postoje škole rudarskog škrabanja, Peter May bio bi profesor emeritus. Taj Škot se, naime, u radnome vijeku naradio za barem trojicu natprosječno marljivih ljudi i ni u 65. godini ne pokazuje znakove posustajanja. Bez akademske naobrazbe, još kao momčić ušao je u novinarski žrvanj i već u dvadeset prvoj ponio časni naslov najboljeg mladog reportera u zemlji.
Danju je pisao za novine, a noću za sebe. Prvi roman publicirao je u 26. godini i doživio uspjeh, ali ne onaj kojemu se nadao. Svojim književnim debijem nije preko noći ušao u prvu ligu beletrista, ali je dobio ponudu da ga adaptira za televiziju. Rezultat se, očito, svidio naručiteljima, pa je sljedećih petnaest godina May proveo kao vrlo zaposleni pisac scenarija.
Fraza "vrl...