Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica Ivanišević

Sama u kući

JP Delaney: ‘Ona prije mene’

Čak i onaj dio javnosti koji se je s književnošću na “vi” zacijelo je čuo za slučaj Elene Ferrante. Velim slučaj, jer su zadnjih mjeseci zahodski žurnalisti koji o sebi vole razmišljati kao o istraživačkim novinarima, nadrljali kubike članaka pokušavajući otkriti tko uistinu stoji iza toga pseudo­nima.

Osim što je odvratna, ta besprimjerna invazija na autoričinu privatnost je i savršeno besmislena. Njezinoj odanoj publici svejedno je što piše u Eleninoj osobnoj iskaznici, je li ona zapravo Giulia, Pasqualina ili Marietta. Svima ostalima koji ne čitaju libre ionako se friga za cijelu tu priču. Postoji nekoliko razloga zbog kojih pisci, umjesto svoga građanskoga imena, izabiru tajnovito “nome della guerra”.

Neki se, poput, Elene Ferrante žele izmaknuti od medijskoga šušura koji prati uspješne autore. Ima i književnika kojima je taj izbor nametnut silom društvenih okolnosti: povijest je puna primjera pisaca koji nisu smjeli objavljivati pod pravim imenom, pa su izmišljali svoj alter ego. Neki beletristi usporedo razvijaju dvije karijere: pišu djela s ozbiljnim umjetničkim pretenzijama, ali i naslove iz niše nekog trivijalnog žanra, koje onda pripisuju drugoj osobi.

U tom je smislu poučan primjer Johna Banvillea koji uživa u reputaciji modernog klasika, a pod imenom Benjamin Black piše popularne krimiće. Konačno, ima i autora koji se utječu pseudonimima bez opipljivog ili razumljivog razloga.

Jedan od takvih je JP Delaney. Njegov roman “Ona prije mene” (hrvatski prijevod potpisuje Damir Biličić) spada u onu novovjeku kategoriju knjiga koje su se izborile za status planetarne uspješnice i prije nego što su objavljene.

Špranca je sljedeća: autorska agencija - naravno, iznimno moćna i s razgranatim vezama - novi, obećavajući rukopis nekog autora u radnoj, često i nedovršenoj verziji, šalje na uvid nakladnicima diljem svijeta, jasno im stavljajući do znanja kako imaju priliku objaviti knjigu s potencijalom hita, koju će pratiti globalna propagandna kampanja barnumovskih razmjera.

U slučaju Delaneya ta je vrsta nagovaranja bila iznimno uspješna: libar je preveden u tridesetak zemalja, većina partnera roman je simultano objavila, a već su prodana i prava na filmsku adaptaciju koju će potpisati Ron Howard, redatelj koji se dokazao kao vješt prerađivač književnih predložaka. Opaska kako JP Delaney nije pravo ime autora nego njegov pseudonim trebala je dodatno doprinijeti raspirivanju fame oko knjige.

No, sâm je autor uprskao priliku da se o njemu piše kao o misterioznom genijalcu. I prije nego što se libar pojavio na tržištu, priznao je svoj građanski identitet: da se zove Tony Strong te da je karijerni, k tome i prilično uspješan, pisac. Pa što mu je onda trebao taj dribling s falšim imenom?

U jednom je razgovoru kazao kako je svoj “bespolni” pseudonim (JP može biti i ona i on) izabrao zato što je roman ispričan iz dvije ženske vizure, pa mu se svidjela pomisao da ga čitatelj doživi kao pripovjedačicu. Stvar bi možda i držala vodu da tu fintu nije obznanio urbi et orbi i prije nego što se libar našao u rukama kupaca. Bit će da je stvar naprosto u tome što se Strong voli zaklanjati iza izmišljenih imena.

I prije nego što je postao JP Delaney, znao se služiti pseudonimima, a najčešće je birao identitet Anthonyja Capelle. Roman “Ona prije mene” naizmjenice nam pripovijedaju dvije mlade žene, Emma, bivša stanarka u impresivnoj hi-tech vili u središtu Londona, i Jane, nova stanarka na toj prestižnoj adresi.

Obje su obilježene traumatičnim iskustvom: u stan u kojemu je Emma do tada živjela sa svojim dečkom upali su provalnici, a Jane je izgubila dijete pri porodu. I jedna i druga imaju ograničena sredstva na raspolaganju, pa se muče s pronalaskom novoga stana u nekoj pristojnoj i sigurnoj četvrti. Kad saznaju za mogućnost unajmljivanja cijele kuće po više nego simboličnoj cijeni, spremno se hvataju udicu.

No, da bi uistinu postale stanarkama u toj minimalistički dizajniranoj kući, od njih se očekuje da potpišu kako pristaju na cijeli paket bizarnih pravila kojih se moraju strogo pridržavati. 

Kad Jane shvati da je Emma preminula u toj vili pod vrlo zagonetnim okolnostima, te da je bila u vezi s njezinim vlasnikom, cijenjenim arhitektom, šarmantnim koliko i enigmatičnim, u kojega se sada i sâma zaljubljuje, započet će igra prepoznavanja isprva uznemirujućih, a potom i jezivih podudarnosti između životnih priča dviju djevojaka.

Delany, odnosno Strong, pouzdan je zanatlija koji zna graditi napetost i ponuditi dramatičan obrat izvan zone čitateljskih očekivanja. Zgodno je i kako se poigrava s karakterima koji su svi redom vanka škvare, dakle, psihički ranjeni, tko manje, a tko više (čitaj: neporecivo i beznadno).

Nevolja je, međutim, što se njegov roman ni jednoga trenutka ne izdiže iznad razine - doduše sofisticirane i intelektualno uzbudljive - ali ipak samo igre u kojoj sudjeluju papirnati konstrukti, a ne prave, slojevite i osebujne ličnosti. “Ona prije mene” ledi krv u čitateljskim žilama, ali jednako hladnim ostavlja i emocije svoje publike.

Uspješan copywriter

Tony Strong rođen je 1962. godine u Ugandi, ali se već nakon šest tjedana s obitelji preselio u Veliku Britaniju. Prije nego što se pročuo kao pisac, bio je uspješan copywriter. Potpisao je tridesetak televizijskih reklama i vrag zna koliko drugih kampanja za koje je dobio prestižna cehovska priznanja.

“Ona prije mene” njegova je peta knjiga. Prava na roman “The Decoy” otkupio je “Twentieth Centruy Fox”, a “Tell Me Lies” adaptiran je u seriju koju je pod naslovom “Lie To Me” producirala “Granada Television”.

Daleko od ‘Nestale’ 

Propagandni materijali libar “Ona prije mene” predstavljaju kao novu “Nestalu”, što je prilično drsko, ako ne i sasvim neumjesno.

Knjigu Gillian Flynn neki su, uz ponešto zanosa, opisali kao veliki američki roman, što i nije sasvim promašeno, jer je ta autorica pod egidom žanrovski besprijekorna trilera uspjela prošvercati i blistavu studiju o braku i ponuditi dojmljivu fresku Amerike poharane ekonomskom krizom. Delaney definitivno ne igra u istoj ligi.

 

Naslovnica Librofilija