Mišljenja Jučer danas malo sutra

Jučer danas malo sutra

Ivica Ivanišević

HDZ ne može još puno padati, spasit će ga ucijenjeni

Kao što je poznato, u Hrvatskoj nema opozicije. Postoje, doduše, nakupine i naplavine raštrkanih političkih snaga koje bi rado zbacile vladajuće iz sedla, ali se takav rasplet ne usuđuju ni sanjati. Ozbiljne političke alternative koja bi i organizacijski i programski mogla predstavljati autentičnu prijetnju aktualnoj vlasti, nemamo i bojim se kako je još zadugo nećemo dobiti.

S druge strane, što će nam uopće oporba kad HDZ, hvala na pitanju, i bez nje uredno tone? Zadnje sondaže javnoga mnijenja pokazale su, naime, da je podrška zajedničarima pala ispod psihološke granice od trideset posto, što će reći da se u zadnjemu kvartalu izvoljela strmopizdjeti za skoro pet postotnih poena.

U tome smislu HDZ predstavlja bizarnu iznimku čak i u svjetskim razmjerima: radi se o uistinu jedinstvenom primjeru momčadi koja uopće ne treba igrati utakmicu da bi je izgubila.

Plenkovićeva mlakost

Kako objasniti taj ljupki fenomen? Pitate li gospodu koja se, ne bez drskosti, nazivaju oporbenjacima (premda smo već ustanovili kako takvih kod nas nema), reći će vam kako je pad potpore logična i neizbježna posljedica nesposobnosti vladajuće garniture koja je više zaokupljena samom sobom odnosno unutarstranačkim frakcijašenjima, negoli rješavanjem izazova koji se pred ovu zemlju danomice postavljaju.

To zvuči zgodno, ali je, kao uostalom i većina proklamacija naših kvaziopozicionara, dubinski ispražnjeno od ozbiljnog sadržaja. Jer, ruku na srce, birači ove zemlje trebali bi pamtiti i kudikamo gora vremena od ovih u kojima žive. Na neku čudnu foru i bez ikakvih zasluga vladajuće administracije, gospodarstvo nam i dalje pokazuje znakove života, što su potvrdile i ohrabrujuće statistike o rastu blagdanske potrošnje iznad svih očekivanja.

A činjenica što na svakome koraku svjedočimo daljnjoj klerikalizaciji društva i šovinističkim ispadima ne bi trebala, barem ne previše, smetati dojučerašnjim simpatizerima HDZ-a, čija se naklonost u međuvremenu istopila.

Da, ali raspoloženje birača mjerilo se u danima kad je savudrijsko/piranska kriza dostizala svoj vrhunac, mogao bi mi sada poneko kontrirati tvrdeći kako je pad potpore HDZ-u izravna posljedica Plenkovićeve mlakosti, jer ovaj nije pokazao odlučnost u sukobu sa Slovencima.

Ta bi teorija možda i držala vodu da u ovoj zemlji postoji itko, osim notorne Ruže Tomašić, koji bi u jeku skijaške sezone zagovarao vojno rješenje spora sa službenom Ljubljanom.

Čak je i siroti Tromblon u samo nekoliko dana prešao dug put od zapjenjenog dragovoljca koji naviješta invaziju dežele do čovjeka koji je kadar uplašiti možda samo organizatore Mrdujske regate, jer se prijeti organizacijom još većeg nautičkog happeninga.

Komunističke zasluge

U čemu je onda stvar? Zašto HDZ tone, premda bi svatko prosječno obaviješten očekivao da, u najgorem slučaju, ležerno pluta? Pretpostavljam kako se točnom odgovoru na ovo pitanje najviše približio sam premijer koji je, pročitavši vijest, mogao bih se kladiti, zgužvao novine i promrsio kako su birači nezahvalna stoka. Jesu, gospodine premijeru.

Ali ako su komunistima zaboravili sve hidrocentrale, bolnice i fakultete što su ih ovi podigli, zašto bi pamtili jedan jedincati polupristojni božićni shopping u vašemu mandatu?

Uostalom, Plenković se lako može utješiti jednom, čini mi se, neupitnom činjenicom. HDZ, unatoč svemu, a to znači ponajprije usprkos samome sebi, ne može puno du(b)lje tonuti. Svim dosadašnjim liderima te partije oduvijek je bilo jasno kako ne izborima ne pobjeđuje stranka s najviše osvojenih simpatija, nego ona s najizdašnijom ponudom upućenom najvećem broju birača.

Zato već desetljećima uživamo u groteskno velikoj i, naravno, savršeno neproduktivnoj mreži općina, gradova i županija kao da smo država s pitaj boga koliko puta više stanovnika

No, smisao zapošljavanja desetina tisuća parazita na virtualnim radnim mjestima nikada nije ni bilo pružanje ove ili one usluge građanima, nego kupovanje glasova. Da je novac koji je pofrajan za te svrhe u zadnja dva i pol desetljeća ulagan u znanost, ova bi zemlja u međuvremenu postala globalni tehnološki lider. Ali nije.

Umjesto u bolju budućnost, ulagali smo u goru sadašnjost. Što i nadalje činimo. A iz tog ulaganja dobit izvlači samo HDZ, jer njime održava razmjerno stabilan minimalan broj glasova na koje u svakom trenutku može računati.

Zato zajedničare ne moraju osobito brinuti friške obeshrabrujuće statistike. Neugodan trend vrlo brzo će biti zaustavljen, čim se dosegne donji prag potpore – broj glasova koji su kupljeni izmišljenim radnim mjestima, dakle, egzistencijalnom ucjenom.

 

Naslovnica Jučer danas malo sutra