Splićani imaju prilično čudan odnos prema ulicama. Dok drugi ljudi stanuju na adresama što ih opisuju imena i brojevi, mi obitavamo u predjelima. Pa tako jedan živi vis-a-vis "Koteksa", drugi ispod Vidilice, treći poviše Doma omladine, četvrti na lijevu ruku od kafića tog i tog, peti desno od ove ili one pjacete...
Čak i kad se koristimo imenima ulica, u temeljitoj smo zavadi s kalendarom, pa baratamo pojmovima koji su odavno pospremljeni u povijest. Zgodan primjer za to je slučaj Zvonimirove ulice koju još uvijek – dvadesetak godina nakon njezina službenog preimenovanja – gotovo svi zovu Ulicom prvoboraca.
Velim gotovo svi, jer postoji i manjina totalnih retro-tipova koji se nikad nisu uspjeli pomiriti čak ni sa socijalističkim imenom, pa dotičnu prometnu arteriju koja spaja...