Hrvatski jezik je na udaru! – zagrmio je ovih dana kardinal Bozanić. I čovjek se zaista mora upitati tko je ovdje udaren. Boris Dežulović nekidan je vrlo iscrpnim i preciznim tekstom pokazao kako između friške Deklaracije o zajedničkom jeziku i Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog jezika iz 1967. godine nema ama baš nikakve razlike. Odnosno ima, ali samo utoliko što su se sastavljači potonjeg dokumenta pozivali na tekovine narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije, a njihovi mlađi kolege nisu.
Ma koji crowdfunding
Ali džabe sve i utaman kad viđenije hrvatske muževe vazda svrbe Srbi.
I dok oni tako imaginiraju raketne udare na naš nevini materinski jezik s lansirnih rampi istočnih susjeda, u govoru i tisku udomaćuju se riječi koje naše sirote matere nika...
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?