Primjer prostačkoga, primitivnog obračuna s pojedincem i simbolična objava rata njegovoj publici

Nije lijepo biti zavidan. Javno, pak, ispovijedati ljubomoru neobično je glupo, ali ne mogu si pomoći: skrušeno priznajem, već godinama zavidim Ivici Prtenjači. On, naime, raspolaže s dva svojstva koja bih rado prisvojio. Za početak, sjajan je pisac, jedan od najboljih u ovome vremenu i na ovome prostoru.

Taj bih mu talent možda nekako i oprostio jer nije on ni prvi ni zadnji čovjek blagoslovljen darom pisanja od one sasvim posebne vrste, kad si kadar u jednoj rečenici posredovati toliko pameti i emocija koliko drugi nisu u stanju zbiti između korica debeloga romana. Drugo svojstvo još me i više uznemiruje. Njega, naime, ljudi vole.

Zašto ga vole?

Dobro, reći ćete, svi smo mi, čak i najnesretniji među nama, manje ili više voljeni. Imamo prijatelje, roditelje, djecu, supruge, ...