Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Bez finti u mercatu: Branco mora iskazati svoje sposobnosti i dovesti pravo pojačanje

glava u balunu

Dolaze dani rukometne euforije, slijedećeg tjedna starta prvenstvo Europe, tako da će svi biti obuzeti nastojanjima da naša reprezentacija upotpuni kolekciju medalja sa zlatnom koja jedina nedostaje. Hajduk je u Splitu zakon, doslovno tako, jer pred „bijelima", njihovim zahtjevima svi povijaju kičmu, jedni od ljubavi prema splitskom klubu, drugi iz interesa, bilo političkih ili ekonomskih, ali sada je došlo vrijeme rukometa, na sceni je hrvatska reprezentacija.

Ono što ljubitelje rukometa, pa i sporta u Splitu i Dalmaciji posebno raduje je činjenica da rukometaši, kao i rukometašice, rado igraju u Spaladium areni za razliku od drugih reprezentacije u kolektivnim sportovima, pogotovo nogometa. A Lino Červar, izbornik hrvatske reprezentacije, sigurno najomiljeniji trener kod ovdašnjih navijačkih masa, veliki meštar svoje struke, ali i blistavi komunikolog, koji zna dirnuti puk u Dalmaciji, pa je poručio:

- Osjećam veliku privilegiju što igramo u metropoli sporta...

Dalje je obrazložio kako je zahvalan splitskoj publici još od 2009. kad su „kauboji", kako nazivaju rukometnu reprezentaciju, igrali na otvorenju svjetskog prvenstva, pa se našli nadomak pravog debakla, jer su gubili protiv Južne Koreje da bi na kraju Hrvatska ipak pobijedila. Po Červaru, do te startne pobjede doslovno na račun pomoći s tribina.

U ovom slučaju, premijerne utakmice protiv Srbije, može se kazati kako je donekle problem činjenica da su ulaznice rasprodane, ali ne u prodaji na blagajnama, nego uglavnom preko interneta, tako da su mnogi ostali bez dragocjene karte. Stipe Mandalinić, splitski rukometaš na privremenom radu u Berlinu, jedva se domogao dvadesetak karata za svoju rodbinu i prijatelje sa Mejaša, on kaže kako ih je mogao distribuirati „i preko tisuću".

Nastupiti u splitskom ambijentu, paklenom za protivnike, kako to zna kreirati Torcida, zaista je doživljaj. Točnije, kako je to procijenio Červar „prava privilegija".

Te tri utakmice rukometne reprezentacije redom protiv Srbije, pa Islanda i Švedske, idealna su događanja za navijače Hajduka, prava popuna obzirom da „bijeli" u nedjelju startaju s pripremama, pa će u Tursku.

Nastavak prvenstva se iščekuje s iznimnom znatiželjom, ali i nadama da će Hajduk nastaviti svoj pobjednički ples, možda čak u Maksimiru najaviti senzacionalni rasplet prvenstva. No, snovi su jedno, realnost je drugo. Ona ovisi o brojnim faktorima, osnovni je kako će Željko Kopić sa svojim, stožerom pripremiti momčad za nastavak juriša, reklo bi se još više o tome s kojim će snagama trener raspolagati. To opet ovisi od uprave, koja posljednjih mjeseci ulaže velike napore kako bi, uz podršku udruge Naš Hajduk odobrovoljila Torcidu i zaustavila, pa i utrnula zahtjeve „ultrasa" za promjenama, odnosno smjenama vodstva kluba.

Jedan od važnih nastupa rukovodstva Hajduka dogodio se na skupštini HNS-a kad su Slaven Marasović i Ivan Kos beskompromisno i nepomirljivo tražili odgađanje, pa su tako po svemu zadovoljili zahtjeve većina navijača splitskog kluba. Marasovič, Kos i kompanija, svima je jasno, kupuju vrijeme ostanka u foteljama, što bi mogli i doživjeti pod uvjetom da pruže garancije za budućnost.

Hajduk je u odnosu na ljeto 2017. modelirao svoje prioritete, sad su ciljevi i nade za 2018. svedene na tri zadatka: kup, euroliga i članstvo. Financijska stabilnost je postignuta još u vrijeme bivšeg predsjednika Marina Brbića, sad je pod vodstvom Kosa došlo do bubrenja plusa u blagajni kluba, pravog blagostanja, što je objektivno značajan doseg. Odavno je predsjednik Nadzornog odbora Marasović, još u vrijeme kvalifikacija za Euroligu, objavio kako „bijeli" raspolažu s kapitalom za popunu svojih redova i to ne prinovama nego pojačanjima. A otkako je prodan Nikola Vlašić u Everton stanje je takvo da se jednostavno u siječanjskom roku imperativno mora dogoditi angažman barem jednog igrača, koji će Hajduku donijeti prevagu u proljetnim nastupima. Dakle, bez nekih finti ala Hugo Alemida.

Sudbina je Hajduka kao i svih klubova iz druge i treće europske lige da moraju preživljavanje tražiti kroz prodaju svojih kadrova. No, dosadašnji transferi s izuzetkom Vlašića i Lovre Kalinića objektivno nisu bili na razini vrijednosti igrača koji su odlazili iz Hajduka. Pitanje je najvažnije: hoće li s jedne strane uprava kluba imati snage zadržati Antu Ercega bez obzira na bogate ponude koje stižu iz svijeta, te s druge strane hoće li sportski direktor Mario Branco napokon iskazati svoje sposobnosti i privesti na Poljud igrača za kojeg će svi složiti da je pojačanje.

Sjetit ćete se kako je objavljeno da je Erceg produžio ugovor s Hajduk uoči utakmice u Brondbyju, što je bila parada bez naročitog efekta u slučaju da najbolji igrač Hajduka uskoro napusti Poljud. Na sličan način je predsjednik Kos izveo predstavu s produženjem ugovora s Lovrom Kalinićem do 20920., jednako kao što je Brbić uradio sa Antoniom Milićem 2015.

Lijepo je to da uprava ima krasne planove, da je vraćen kredit gradu, istina uglavnom sa raznim prebijanjima, još je bolje da su krenuli s renoviranjem infrastrukture i tome slično. Najljepše bi za navijače Hajduka bilo da „bijeli" napokon dođu u ravnopravniju borbu za naslov.

Naslovnica Glava u balunu