Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

POŠK: osamdeset godina na ponos Splita i Hrvatske

glava u balunu

U vrijeme vrlo zanimljivih, bolje je kazati turbulentnih događanja u Poljudu, dakle kad se dogodila iznenadna smjena španjolskog trenera Joana Carrilla i kad se iščekuje demisija predsjednika Ivana Kosa i odlazak sportskog direktora Maria Branca, razgalila me proslava POŠK-a, splitskog vaterpolskog i plivačkog kluba, podsjećanje na njihovih 80 godina postojanja. O nemirima u Hajduku bit će riječi, kao i o događanjima u nogometu, to jest o borbama za vlast u nogometnoj kući.

Ali dužnost je splitskog sportskog kroničara da kolumnu posveti POŠK-u, klubu kojeg sam - da mi se oprosti - stalno doživljavao tek kao treću silu splitskog vaterpola. Ono, Jadran je broj jedan, klub uz Zvončaca je jedan od četiri osnovna stupa splitskog sporta (još Hajduk, Labud, Gusar); Mornar Brodospas je drugi, POŠK treći...Takvi poredak, makar bio potpuno privatni, iskonski poškovci doživljavaju kao uvredu ili kao dokaz neznanja.

Objašnjenja zašto i kako je POŠK odmah uz Jadrana su laka i jednostavna. Kao osnovno, vaterpolo se igrao u istočnim uvalama Splita, posebno na Firulama i Zenti još od daleke 1920. kad je na drugoj strani grada, u uvali Baluni osnovan Jadran. A to da je do formalnog utemeljenja POŠK-a došlo tek 1937. ima svojih objašnjenja. Naime, do tada su u Splitu u điru bili takozvani divlji klubovi, pa tako kasnije organizirani kao Firule i Triton.

No, dogodile su se razmirice među članstvom ta dva kluba, pa je pokrenuto osnivanje POŠK-a još 1928. Status javnog kluba dobiven je tek u travnju 1937. kad je u Krešimirovoj ulici održana osnivačka skupština obzirom da je ondašnje Ministarstvo za fizičko vaspitanje naroda (zamislite, u prastaroj, onoj kraljevoj Jugoslaviji sport je praktično imao svoje ministarstvo) nepuna dva mjeseca ranije odobrilo društvena pravila POŠK-a.

- U to vrijeme na Zenti su se potajno okupljali protivnici ondašnjeg režima među kojima je bio i moj otac Ljubo - rekao je Mlađo Prvan, istaknuti poškovac, sjajne karijere vaterpolskog suca, ali i ugledni dugogodišnji sudac Županijskog suda. Klub je u takvim vremenima bio idealna maska za okupljanja pa je prirodna bila inicijativa za osnivanje POŠK-a.

Treba znati da je klub sa Zente dugo godina životario, u Splitu i bivšoj Jugoslaviji Jadran i Mornar sa svojim rivalitetom (gospodski klub protiv vojnog) bili su mnogo zanimljiviji i eksponiraniji.

- Obzirom da je POŠK dugo bio drugoligaš, takvi pogledi su i logični - rekao je Milivoj Bebić, najbolji splitski vaterpolist svih vremena, vjerojatno i hrvatski. Ipak naš klub je trofejniji od Mornara, pa bi to, pored većeg staža, trebala biti prevaga u korist POŠK-a.

Vjerojatno ta rangiranja i nisu toliko bitna koliko je značajan jubilej kluba sa Zente, kojemu je prijetio nestanak. POŠK je upao u dugove, koji su se gomilali, pa je u jednom trenutku izveden manevar: spretni ljudi su ugasili dužnika, odmah su osnovali novi klub OVK POŠK, koji ne priznaje financijske grijehe prethodnika, ali se diči njegovom povijesti.

Kako bilo da bilo POŠK se ima čime pohvaliti, kako podvizima u vaterpolu, tako i glede stvaranja velikih plivačkih asova. Dovoljno je kao primjer uzeti već spomenutog Bebića, tri puta proglašenog za najboljeg igrača svijeta (1982., 1984. i 1985.) ili Denija Lušića, jedinog iz velike plejade splitskih vaterpolista s dvije zlatne olimpijske medalje (Los Angeles 1984. i Seul 1988.), pa iz plivačkog korpusa izdvojiti fantastičnu Đurđicu Bjedov, također vlasnicu dviju olimpijskih medalja ili Duju Draganju, čudesnog sprintera...

POŠK-u se na neki način došla pokloniti i reprezentacija Hrvatske, jubilarci su priredili zanimljivu izložbu fotografija i to u frekventnim prostorima Malla of Split, vrhunac slavlja je akademija u splitskom teatru. Mnogi, njih na stotine, pa i hiljade osjetit će zahvanost, jer su na Zenti barem plivati naučili, pa i ponos u odnosu na osvojene trofeje i medalje.

Neki će kazati kako je bilo mukotrpnih dana, zaključiti će kako se isplatilo: to kako se gradio, pa rekonstruirao bazen, uredilo kupalište, kako se uspješno djelovalo bez obzira što se nije raspolagalo radnim prostorom (dom POŠK-a je stalno iznajmljivan kako bi se preživjelo). U davna vremena djeci na Zenti vrhunac doživljaja je bila marenda poslije treninga, kad su im šjor Mile i teta Ane na kruh mazali marmeladu i paštetu, a za grad Split, za naš vaterpolo uopće osvajanje naslova prvaka Europe 1999. uz dva trijumfa u Kupu pobjednika kupova 1981. i 1983. predstavljalo je kulminaciju radosti, objektivno danas neponovljivog dometa.

Mnogi od zaslužnih su otišli, jedan među njima je Žarko Bubalo, tragično preminuli dugogodišnji sportski funkcionar, ono kako se kaže poškovac sa dna kace, koji eto nije imao snage dočekati jubilej o kojemu je sanjao, ali u kojeg je utkao, baš doslovno, svoj život.

Naslovnica Glava u balunu