Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Bilić je igrao razvaljenog kuka, tajno su ga masirali Srbi, a Vatreni sada bježe u ozljede

Ne pucajte u Čačića

Hrvatska reprezentacija uoči raspleta kvalifikacija za mundijal u Rusiji 2018. sama kroji svoju sudbinu, vodi u grupi i sa šest osvojenih bodova garantirano ide na završni turnir.

No, to je ipak površna pretpostavka, jer dok je logično predvidjeti da će Vatreni na Rujevici pobijediti Finsku i osvojiti tri boda, to se ne može pretpostaviti za zaključni dvoboj protiv Ukrajine u Kijevu. Po svoj prilici ono “ili jesmo ili nismo“, što je poznati hajdučki slogan, dogodit će se u Kijevu i tamo pokazati jesu li Luka Modrić i drugovi tako moćni kako se pretpostavljalo.

Naime, od početka kvalifikacija pothranjivala se ideja da će se Vatreni prošetati do završnice, ali se pokazalo da smo bili pretjerano optimistični. Sad smo u poziciji da se Ante Čačić i njegova škvadra mora čupati, pa bi vjerojatno svi bili sretni čak i u slučaju da Vatreni budu drugi i dobiju mogućnost da u doigravanju izbore Rusiju.

Ponovimo, dvije pobjede znače plasman bez zadrške, to je moguće realizirati i kad bi pobijedili Finsku i remizirali s Ukrajinom. Premda se čuda u nogometu događaju, teško je vjerovati u kikseve Ukrajine ili Islanda protiv Kosova, odnosno Turske protiv Finske.  

Dakle, jedan bod u Kijevu, ali kako do njega doći kad naša reprezentacija i u kompletnijem sastavu nije smogla snage izbjeći poraz od Islanda (gol u 90.) i Turske (gol u 75.). Zaključak se nameće: Hrvatska nije u stanju odigrati 0:0, što opet znači da je neophodno na Olimpijskom stadionu u Kijevu postići gol, možda zatrebaju i dva...

Otkako naša reprezentacija igra ne europskoj i svjetskoj sceni, a to je od 1996. i prvenstva Europe u Engleskoj, dakle od jedanaest kvalifikacijskih ciklusa Hrvatska se devet puta plasirala u završnicu. U odnosu na konkurenciju ti plasmani su bili podvizi koji su osigurali našoj reprezentaciji reputaciju velikana. Sada uoči finiša kvalifikacija za Rusiju 2016. moramo se podsjetiti da je sljedeće svjetsko prvenstvo po mnogima, da na kažem po jednodušnoj ocjeni, jedinstvena prilika da Modrić i društvo izvedu skok, ostvare rezultate koji bi nadmašili ili barem izjednačili domete generacije Zvonimira Bobana pod vodstvom Miroslava Blaževića. A to bi bio plasman u polufinale...

Tek sada tijekom kvalifikacija otkriva se kako ova generacija ipak nema tu snagu i homogenost one iz 1998. Jest, istina je, većina današnjih reprezentativaca ima mnogo značajnije ulogu u svojim klubovima od onih prije dvadesetak godina, ali po onome što su u posljednje vrijeme pokazivali, današnji akteri nemaju tu glad za uspjehom nacionalnog tima. Radi se o tome da su Boban, Davor Šuker i svi drugi, bez obzira na svoju reputaciju, ipak kroz nastupe za reprezentaciju dokazivali svoju snagu i tako utvrđivali položaje u klubovima. 

Sada se situacija drastično izmijenila, gro reprezentativaca ima utvrđene pozicije u svojim klubovima kao Danijel Subašić u Monacu, Domagoj Vida u kijevskom Dinamu, Mario Mandžukić u Juventusu, Luka Modrić u Realu, Ivan Rakitić u Barceloni, Ivan Perišić u Interu i tako dalje, udarni su klupski igrači, pa ispada da ih igra u državnom dresu baš toliko i ne rajca, ona im eventualno znači, ali ipak nije bitna za njihove karijere.

Moguće je da će se na takvu konstataciju pojedini igrači ofenditi, ali uzmimo primjer Dejana Lovrena koji je najavio da neće biti u stanju odigrati nove dvije utakmice, jer...

- Sve me boli, uopće ne treniram, samo igram utakmice. Prije svakog nastupa popijem četiri-pet tableta protiv bolova.

Teško je vjerovati da su Lovren i neki drugi igrači, koji se nisu u stanju odazvati pozivu izbornika, zapravo izbjegli obvezu, pobjegli u ozljede. U ono junačko doba, na SP-u u Francuskoj, na primjer Slaven Bilić je igrao za reprezentaciju s razvaljenim kukom, primao je injekcije i podvrgavao se masažama fizioterapeuta (čak potajno i iz redova srbijanskog stožera).

Ante Čačić, kao izbornik, nalazi se na prijelomnoj točki karijere. Kako god okrenuo Čačić je sretnik, jer je dobio u ruke reprezentaciju, bit će upisan u anale, zaradio je nešto, bilo bi šteta da ga se pamti kao gubitnika, što će se dogoditi u slučaju neodlaska reprezentacije u Rusiju.

Izbornik mora pokazati odlučnost već protiv Finske, pa provjeriti Filipa Bradarića i, zašto ne, Ivana Santinija. A to da su Čačiću iz vodstva HNS-a uručili ultimatum “pobijedi Finsku ili te čeka smjena” moram priznati, u slučaju da je istinita ta informacija, djeluje mi dječje, naivno, nestvarno, da ne kažem budalasto.

Pa zar u slučaju da zapnemo protiv Finske netko može sanjati kako ćemo pobijediti u Kijevu protiv Ukrajine?

O Čačićevu statusu nije vrijeme raspravljati, bolje je utjecati na igrače premda bi oni, baš ovi najvažniji, morali biti svjesni svoje odgovornosti koja je mnogo veća od izbornikove. Situacija je jednostavna - sve ovisi od izvedbe igrača.

Naslovnica Glava u balunu