Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Pretjerane su objede tate Vlašića na tretman Nikole u Hajduku

Glava u balunu

Možda nekim fanatičnim navijačima Hajduka, sada uoči dvoboja protiv Rijeke, zasmeta negativna statistička objava učinka “bijelih“ u derbijima, jer će zagriženi kazati kako nije u redu zazivati negativne primisli.

Odnosno da je ove sezone nužno pozitivno gledati na razvoj situacije u prvenstvu, a ne podsjećati na katastrofalni podatak za “bijele“, to da Hajduk još od ožujka 2012. (pobjeda splitske momčadi od 3:0 pod trenerom Krasimirom Balakovim) na čak 19 utakmica nije zabilježio uspjeh. Međutim, ta objava nije novinarski “scoop“, već je to informacija u nizu, koja se nastavlja uoči svakog susreta Hajduka i Rijeke.

Dakle, jadranski derbi je u pitanju, deveto kolo prvenstva, za Hajduka po tradiciji posljednjih desetak godina prijelomna utakmica. Zato se odmah mora postaviti pitanje imperativa pobjede Hajduka. U protivnom, bit će po onoj “Poljud, we have a problem“, premda je čuveno upozorenje posade Apolla 13 stručnjacima NASA-e u Houstonu bio raritet, dok su problemi “bijelih“ u ovo doba sezone - konstanta. 

Bjelodano je da će Hajduk u slučaju poraza protiv Rijeke opet potonuti na treće mjesto, dojam je - nepovratno. Pa i kad bi jadranski derbi završio remijem splitska momčad bi debelo zaostala za Dinamom, koji uživa u prednosti od šest bodova u odnosu na Hajduka, obzirom da bi se ta razlika povećala.

Dežurni branitelji imena i lika Hajduka donekle imaju pravo u analizama po kojima su zagrebački “modri“ podržani od nogometnih struktura u trkama za trofeje, u prvom redu naslov prvaka.

Kažem donekle, jer u tim nadmetanjima Hajduk ima i svoju krivnju. A ona se temelji na rezultatima “bijelih“ protiv izravnih rivala. Molim vas, od ožujka 2012. Hajduk je protiv Rijeke na 19 utakmica, od mogućih 57 bodova osvojio samo sedam s toliko remija. I dalje, protiv Dinama tijekom posljednjih 25 susreta, splitska momčad je od 75 mogućih bodova osvojila svega 17!

Hajduk je izgubio značajni bod u Osijeku, veliki je peh primiti odlučni gol u zadnjim sekundama sučeve nadoknade. Međutim, momčad Joana Carrilla po igri nije ni zaslužila bod, jer su u dvoboj na Gradskom vrtu izašli bez samouvjerenog, pa ako hoćete i pobjedničkog naboja.

Takav pristup događao se Hajduku i pod drugim trenerima, koji su imali gard po kojem je bitno cementirati obranu, dok će se šansa u napadu ukazati prije ili kasnije. I dogodilo se, Zoran Nižić je praktično ni iz čega, nakon kornera doveo drugove do dragocjenog vodstva. Onda su se dogodili zastoji, izjednačenje Osijeka, na kraju i pobjeda domaćina. Zaslužena toliko da nitko pametan u taboru Hajduka nije uputio prigovor sucu Daliboru Mlakaru. 

Tijekom posljednjih nekoliko sezona suci su prema Hajduku blagonakloni. Kad se to utvrdi to ne znači da preostala dva rivala “bijelih“ u borbi za vrh tablice nemaju prijateljsko suđenje.

Na startu u ovu sezonu Hajduk je od svih analitičara, komentatora, znalaca postavljen u ravan s Rijekom i Dinamom, u utrku za naslovom prvaka. Bilo je takvih nada i prošlih sezona, ali je taj naboj brzo splasnuo odmah poslije prve runde prvenstva, devet kola...

Hajduk je u dosadašnjem tijeku, čak i poslije poraza u Osijeku ostvario dobru zalihu od 16 bodova (dvije utakmice kod kuće šest gostovanja), što u odnosu na činjenicu da Carrillovoj četi slijedi čak pet susreta na Poljudu nudi nadu u ravnopravnu borbu s Dinamom i Rijekom.

Po broju bodova poslije osam kola, znači 16, uspješan je bio jedino Igor Tudor u sezoni 2013/14. uz napomenu da je njegova momčad u devetom kolu na Poljudu pobijedila Dinamo 2:1 i prvu četvrtinu prvenstva zaključila s 19 bodova koliko bi Hajduk sad trebao dosegnuti. Tudor je u sljedećem prvenstvu poslije devet kola zastao na 12 osvojenih bodova, Damir Burić je u sezoni 2015/16 bio nešto bolji (16 bodova), Marijan Pušnik s 18 bodova još i bolji. 

Može se zaključiti da je aktualna momčad Hajduka primorana prihvatiti teret zahtjeva za pobjedom nad Rijekom, odnosno kako bi navijači, posebno ovi iz PR radionica, poručili - “ili jeste ili niste“

I za kraj o transferu Nikole Vlašića u Everton, koji je za Hajduka bio dar božji. Neusporedivo je značajnija ta vrijednost 8,7 milijuna eura transfera (uz mogući bonus od milijun i više) za budućnost kluba nego njegov doprinos u sastavu “bijelih“. No, sad kad je otišao s Poljuda, bez obzira na srcedrapajuće poruke iz kampa Evertona od strane dragog Niksija, pretjerane su objede njegova tate na tretman Nikole u Hajduku.

Pa Joško Vlašić, maher marketinga, uz svekolika znanja na planu kondicijske pripreme, mora biti svjestan da mu je sin potpisao tako povoljan ugovor s Hajdukom, odnosno aneks, u prvom redu zahvaljujući činjenici da mu je to omogućio bivši sportski direktor Goran Vučević.

Naslovnica Glava u balunu