Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Hajduk može dalje, ali bit će fešta od baluna bez obzira na rezultat

Glava u balunu

Može li Hajduk eliminirati Everton u play-offu za ulazak u Europsku ligu? Može, naravno.

Drugo je pitanje kolike su te mogućnosti, s kolikim postocima mogu “bijeli” računati na podvig, bolje kazati senzaciju. Je li se te šanse mogu iskazati s jedan, tri, sedam ili 17 posto, možda po nekima tridesetak posto? Budimo realni, o takvoj pobjedi Hajduka izraženoj s najmanje tri gola razlike protiv kluba kao što je Everton može se samo sanjati.

I sad kad su ljudi svjesni kako bi takva pobjeda od najmanje tri razlike bila svjetsko čudo, onda uzvratnoj utakmici u četvrtak na Poljudu treba prilaziti na poseban način. A to je sa željom da Hajduk pruži dobar otpor, pa da eventualno izbori pozitivan rezultat, čak pobjedu kako bi se kasnije, po običaju, moglo tumačiti da “nam je falilo malo sreće“, odnosno da smo “eliminirani još na Goodison parku kad nismo dali gol“ i tome slično.

Koliko je taj Everton jak može se prosuditi po rezultatu od 1:1 u gostima protiv Manchester Citya, uz napomenu da su “toffeesi“ vodili do 83. minute. Gol za Everton postigao je slavni Wayne Rooney (200. u Premiershipu!), taj 31-godišnji veteran, jer mu je ovo šesnaesto prvenstvo u prvoligaškoj konkurenciji, odigrao je tri utakmice i vjerojatno će i četvrtu, ovu protiv Hajduka, u svega dvanaest dana.

Njemu ne treba predah, odmor, pošteda, preskakanje utakmica na početku prvenstva kako bi održao svježinu ili izbjegao ozljedu.

Dakle, u četvrtak je nogometni praznik na Poljudu, nastupa Everton, posebno Rooney. Fešta od baluna bez obzira na rezultat. Eto, ovo je jedna vrsta one utakmice u kojoj se potvrđuje maksima kako je “rezultat trend, dok je ideal vječan“.

Hajduk igra gotovo sigurno najtežu, odnosno najopasniju utakmicu 21. stoljeća, možda i u dužem razdoblju obzirom na eventualne pogubne posljedice, slične onima kad su rezultirali uslijed incidenata u revanš susretu protiv Olympiquea iz Marseillea prije trideset godina. Točnije 5. studenoga 1987. kad se stvarala atmosfera kako je moguće, kako je izvodljivo nadoknaditi katastrofu od 0:4 na Velodromu.

U tom ludilu nadanja i nerealnog optimizma osobno sam sudjelovao, pumpao u novinama i na druge načine tu atmosferu. Bio sam ponesen primjerom iz osmine finala Kupa UEFA, šest godina ranije, kad je Hajduk u Valenciji izgubio s 1:5, pa smo se povjerovali, zapravo sve uvjeravali kako su “bijeli“ u stanju u uzvratu dobiti s 4:0. E da, na Poljudu se okupilo pedesetak tisuća navijača, svi začudo puni vjere u senzaciju.

Hajduk je i poveo 2:0 (Gudelj u 7. iz 11 m i Primorac u 21.), ali je u nastavku, odmah u 52., Željko Berić početnički kiksao, namjestio šansu Enriqueu Sauri za 2:1. Ona dva naknadna gola Gudelja (69. i 89.), pa tako i pobjeda od 4:1 kasnije je služila, kao u toliko drugih slučajeva kako je Hajduk ispao zbog jednog gola.

Poslije prave katastrofe u Valenciji najvažnije je bilo uvjeriti prvotimce Hajduka kako su oni u stanju izvesti preokret. Zato ih se bombardiralo uvjeravanjima, vadilo se primjere iz europskih kupova, svukud po stadionu visjeli su natpisi 4:0 (čak i u ladicama kantunala po sobama na stadionu, na unutrašnjim stranama vrata zahoda!).

Zato se i uoči dolaska Olympique krenulo u takvu žestoku 4:0 kampanju, pa je između ostalog i na zvoniku svetog Duje izvješena bijela zastava, što se tada od političkih krugova tumačilo kao svetogrđe, jer je na kampanelu do tada ekskluzivno visjela crna zastava žalosti za maršalom Titom 1980. godine.

Rezultat takvih napora da se uvjere navijači u moguću pobjedu bila je pretjerana napaljenost, pa su krenuli izgredi, dogodio se onaj nesretni suzavac, došlo je do prekida. Hajduk je ipak dobio s 2:0, ali je UEFA bila nemilosrdna, osim  logičnih 0:3 “bijeli“ su kažnjeni na drakonski način: izgonom iz Europe na dvije godine i to ne vremenski, nego kad u prvenstvu dva puta ostvare pravo za nastup u europskim kupovima.

Čemu sad ta podsjećanja na jednu od najcrnjih događaja u povijesti Hajduka? Pa zato da se protiv Evertona ni slučajno, zapravo ni u kom slučaju, doslovno nikako ne dogode ni najmanji incidenti. Pogotovo da ne dođe do bilo kakvih obračuna s navijačima Evertona, njih 1448 koliko će ih svjedočiti utakmici na Poljudu. Jasno je da splitski klub čeka kazna za skandal na Goodisonu (bez obzira jesu li bili izazvani ili ne), ona će se utrostručiti dođe li u četvrtak do bilo kojeg ispada.

Navijači Hajduka su dočekani u Liverpoolu sa simpatijama, kao što je bilo i u Brondbyu. No, nakon divljačkih istupa protiv Danaca pripadnicima Evertona od strane domaćina bit će sugerirano da po Splitu i okolici ne šetaju u dresovima svojeg kluba.

Navijači “bijelih“, posebno Torcida zaklinju se u ljubav, bezgraničnu i odanu prema voljenom klubu, pa ipak konsantno dolazi  do ispada koji Hajduku donose štetu.

E na ovoj utakmici takvi ekscesi mogu eliminirati klub za duže vrijeme s europske scene, što bi za Hajduka donijelo nemjerljivu, katastrofalnu štetu.

Naslovnica Glava u balunu