Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

'Bijeli' se više ne smiju boriti za treće mjesto

NAJVAŽNIJA SEZONA

Hajduk ulazi u jednu od najvažnijih sezona u bliskoj povijesti i to s razlogom: „bijeli" više ne mogu dozvoliti posrtanja, to jest borbu za treće mjesto. Moje omiljeno stajalište, ponavljano mnogo puta, čak i u vrijeme bivše države (tada je ipak bila paklena konkurencija) sastojalo se zahtjevu da se Hajduk jednostavno mora boriti za naslov prvaka, što i ne znači da na kraju mora biti prvi. Dakle, osnovnu želju svakog normalnog navijača, onog realnog, čini rezultat, pa kad se to podeblja s tradicijom, značajem, veličinom, ugledom onda je to fantazija od kluba.

Još u vrijeme kad je trener Hajduk bio Mišo Krstičević, tumači zdravlja „bijelih" u pojedinim medijima pledirali su da se „treba naoružati strpljenjem". Još u srpnja 2012., zamislite prošlo je već pet godina, tumačilo se kako Hajduk ima odlične mlade kadrove, koji u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji vladaju Hrvatskom, a i ovi u prvoj momčadi imaju štofa. Recept jednostavan: strpljenja, uz uvjet da prvotimci znojem natapaju dresove i tako dokažu da su vrijedni bijele svetinje.

E sad, poslije pet godina takvog jobovskog strpljenja, došlo je vrijeme, bar se u tome svi slažu, da Hajduk odigra jednu ozbiljniju sezonu. Osnova takvih očekivanja navijača, ali i rukovodstva Hajduka svakako je činjenica da momčad u odnosu na prošlu sezonu, točnije na njezin proljetni dio, nije pretrpjela bitnije odlaske. Osim onih koje je struka otpustila. Naime, sa Poljuda su odselili stoperi Marko Ćosić i Georgi Terziev, zatim lijevi bek Josip Kvesić, onda Jesus Jefferson i Marko Bencun. Neporecivo je da su neki od njih nešto više značili osim da su bili popuna, onda bi uprava, kad tako dobro financijski stoji kako se tumači, sigurno platila odštetu, na primjer, bar za jednog stopera.

Evo, među prvih šesnaest igrača s najviše nastupa u prošlom prvenstvu čak petnaest je u sedlu, otišao je jedino Jefferson, a i on zato jer je Hajduk dobio pojačanje Josipa Radoševića, koji je objektivno daleko bolji od otišlo Brazilca.

Onda je li Hajduk spreman za novi start? Trener Joan Carrrillo bez krzmanja tumači da jest. Moguće je, točnije bilo bi najbolje da su „bijeli" perfektno fizički pripremljeni pogotovo s aspekta nezgodnog rasporeda na startu. A tu se nudi najprije jedna domaća utakmica u Dugopolju protiv Levskog, onda serija od pet utakmica u gostima: uzvrat u Sofiji, pa u prvenstvu protiv Lokomotive, Intera, Cibalije, na kraju Dinama.

Prvi uvjet uspjeha je eliminacija Levskog, što bi se trebalo dogoditi, jer prema svim pokazateljima „bijeli" su ipak jači protivnik. Međutim, opasnost vreba u prvenstvu, osim u slučaju da stručnjaci Hajduka ne računaju da će na ta četiri gostovanja proći kao u prošlom prvenstvo. Podsjetiti ću Hajduk je dva puta pobijedio u Vinkovcima, dok je protiv Lokomotive, Intera i Dinama osvojio četiri boda, dakle nije doživio niti jedan poraz. Kad bi „bijeli" na te četiri utakmice dobili osam bodova, to bi bio sjajan zalet...

Prva pretpostavka moćnog starta naglašeno je perfektna fizička pripremljenost, pa se može onda vjerovati i u uigranost obzirom da je standardna postava iz prošle proljetne sezone praktično ostala nedirnuta. Ipak ostaje otvoreno pitanje koliko je Hajduk dobro izbalansirana momčad, točnije koja je to kvaliteta igrača na raspolaganju Carrillu.

Hajduk ima samo jednog igrača A klase, Marko Futacs je udarna snaga splitskog kluba. U drugu kategoriju po kvaliteti, može ih se svrstati u B klasu, spadaju: Ante Erceg, Josip Radošević i Nikola Vlašić. I to s napomenom da Erceg u kontinuitetu igra dobro, što se može očekivati i od Radoševića, pa i Vlašića. Točnije, baš Vlašić bi morao, ako je suditi prema pripremama napredovati i dosegnuti visoku razinu. U treću kategori8u spadaju tzv. klupski igrači, a to su Dante Stipica, Zoran Nižić, Fran Tudor i Josip Juranović. I tu je još jedna naznaka o pitanju daljnjeg napredovanja Tudora i Juranovića, odnosno načina korištenja te dvojice.

E tad dolaze pomoćne snage kao što su Savvas Gentsoglou, pa Tomislav Bašić, Zvonimir Kožulj, Hysen Memolla i Ahmed Said, koji mogu poslužiti, ali i s lakoćom dosegnuti kalibar klupskih igrača neprocjenjivo vrijednih za stabilnost momčadi. Pod upitnik, mogu kazati pod sumnju, u kategoriju igrača koji se nisu baš potvrdili držim da je tercet Franck Ohandza, Hamza Barry i Ardian Ismajli. Konačno, u statusu neprovjerenih su došljaci Nijemac Andre Fomitschow, Brazilac Gustavo Carbonieri, Španjolac Borja Lopez, te dva naša igrača Edin Šehić i Ivan Pešić. Prvu četvorku baš i nisam gledao, dok sam Pešića pratio i zaključio kao osnovno da to nije igrač koji ulijeva povjerenje. Ne znam što bi trener morao uraditi pa da Pešić proključa pozitivno. U završnoj kategoriji su mladi igrači Anthony Kalik, Robert Jandrek i Ivan Prtain, te dva vratara Ivo Grbić i Karlo Letica velikih potencijala, tako da je nejasno zašto gube vrijeme na klupi, zbog čega se nisu otišli razvijati i prikupljati iskustvo, točnije zašto u Hajduka nisu uzeli Tomislava Duku kao vrlo dobru pričuvnu varijantu.

Najvažnije za kraj: trener je taj koji svojim idejama i radom uvećava igračke vrijednosti, posebno na planu zajedničkog djelovanja.

Naslovnica Glava u balunu