Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Apsurdno je da navijači Hajduka žele da naslov osvoji Dinamo ispred Rijeke, a Bijeli će naprijed tek kad navijači shvate važnost rezultata

glava u balunu

Deset kola prije kraja, “match clou”: Rijeka – Dinamo. Jer, dobije li riječki prvoligaš taj derbi trka za naslovom prvaka je gotova. Uvjeren sam da Matjaž Kek i njegova momčad neće prosuti sedam bodova razlike.

Zanimljivo je da bi izvjesni broj navijača Hajduka više volio da se dogodi kiks Rijeke bez obzira na silna neprijateljstva protiv Dinama, u prvom redu Zdravka Mamića. Eto apsurda! Baš neshvatljivo.

Rasplet finiša prvenstva s Rijekom prvakom, iskreno rečeno, radovao bi me, iz više razloga: prvo, zbog toga jer Rijeka igra konstantno, najuvjerljivije; drugo, zato jer držim da Matjaž Kek baš pokazuje što znači pravi trener; treće, jer bi se napokon slomila dominacija Dinama; četvrto u odnosu na činjenicu da za Rijeku igraju četiri igrača ponikla na Poljudu...

I peto, ali bi bolje bilo taj razlog postaviti kao najvažniji, dati mu primat: zato jer Rijeku vodi predsjednik Damir Mišković, čovjek koji je dokazao da se u četiri, pet godina znalačkog posla može od momčadi na rubu opstanka stvoriti prvaka.

Sa šjor Miškovićem, sam se dugo dogovarao za njegovo gostovanje u talk-showu “Istinom do gola”, planirao sam taj razgovor izvesti uoči jadranskog derbija u Splitu, ali je predsjednik Rijeke logično postavio dilemu: “Tko zna što će se događati večeras na Poljudu“. I dogodio se skandal...

Zato sam otputovao u Rijeku, tamo zahvaljujući kolegi Orlandu Rivettiju i njegovim ljudima iz Kanala Ri snimio taj razgovor poslije kojeg sam bio intimno zadivljen Miškovićevom vizijom, znanjem, energijom, sportskim fer-plejom, tolerancijom, pa u krajnjoj liniji i ležernošću. 

Mišković kao šef FIAT-a

Mišković ima svoj đir, “casual” modu, voli jakne i džempere kao šef FIAT-a Sergio Marchione, posebno ima taj poslovni duh u kojem od ljubavi prema “voljenoj Rijeci” prednost ima biznis, točnije uspjeh. Pomislio sam eto riječke reinkarnacije Tita Kirigina.

Vjerojatno nije baš primjereno uspoređivati ta dva predsjednika – onog splitskog koji je stvorio neponovljivog Hajduka i ovog riječkog koji će se vjerojatno tek zakititi prvim naslovom prvaka države. Međutim, kako god okrenuli Miškovićeva otvorenost osvaja, nema za njega tabu teme, vrlo je korektan, ali je i nepopustljiv, svaki član njegove škvadre svjestan je da predsjednik ne trpi opuštanja i propuštanja.

Problem Rijeke su gledatelji, što ne brine Miškovića, koji je uvjeren da će malo po malo Armada postati masovnija, tako da će uskoro trebati proširiti kapacitete stadiona na Rujevici, uz skrušeno priznanje da nikad neće imati masovnost Torcide. Miškovića ne smeta niti činjenica da u korpusu prvotimaca praktično nema igrača iz pomlatka Rijeke, već sami došljaci, on i tu igra na kartu strpljenja.

Činjenica je da je na Rujevici izgrađen velebni, doslovno prvorazredni kamp s pet i pol regularnih igrališta, sa svim pratećim objektima, koji – po njegovom uvjerenju – garantiraju proizvodnju kadrova za prvu momčad.

Koliko će dugo rezultat biti samo trend

Tko je mogao zamisliti da će se Rijeka, koja se prije pet godina borila za opstanak u prvoj ligi, tako odjednom uzletjeti do nadmetanja za prvaka? I onda pitanje za rukovodstvo i navijače Hajduka: koliko će još godina proći da se splitski “bijeli” ravnopravno uključe u borbu za titulu? Hoće li se zaista navijači Hajduka zadovoljavati isključivo guštom po kojem je “rezultat trend, a ideal vječan”. 

U “Večernjem listu” iz pera Mirka Galića, vrsnog novinara, svojevremeno ravnatelja HTV-a i veleposlanika Hrvatske u Parizu, ali i žestokog poklonika Hajduka, objavljena je analiza stanja “bijelih”, uz osnovnu konstataciju da se “ne nazire kraj padanju kluba, koji je prerastao u božanstvo među navijačima”.

Galić je znalački secirao sva događanja u našem nogometu (utjecaj Mamića, suđenja, politike, odnosa HNS-a prema splitskom klubu), ali i na Poljudu. Perfektne su konkluzije, na primjer:

“Mamićevu Dinamu dovoljna je bila jedna loša sezona i igra u “ligi za bedake” da izgradi pobjedničku poziciju za slijedećih deset godina u ligi za prvake, Hajduku nije dovoljno deset loših sezona da se izgradi jednu dobru, pobjedničku, na platformi kojom će opet vladati hrvatskim nogometom i ponovo izaći u Europu“.

U toj analizi Galić se zapravo žali, jer je odvajkada pasionirani navijač “bijelih”:

“U kombinaciji vanjskih nepravdi i vlastitih pogrešaka, stvoren je začarani krug da Hajduk gleda zavidno već jubilarnih 10 godina Dinamu u leđa, da petu godinu gleda ljubomorno i Rijeci u leđa, da je od ove sezone počeo radoznalo gledati leđa i Osijeku“.

Evo i poruke na koju će se ražestiti voditelji udruge “Naš Hajduk”:

“Izbori za novog gradonačelnika Splita mogli bi biti nova prilika, ne da politika preuzme klub, to bi bio najgori odgovor na krizu, nego da se budući poteštat izjasni što kani učini s vlasništvom (Hajdukom)...”

Eto, s uvaženim kolegom Galićem slažem se u dlaku sa objavljenim, osim što ne vjerujem da će novi gradonačelnik smoći snage i hrabrosti za bilo što drugo osim da se nastavi projekt “Naš Hajduk”. Do zaokreta će doći isključivo i jedino kad se ovisnici od Hajduka štufaju života od uspomena i kad shvate važnost rezultata.

Naslovnica Glava u balunu