Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Nema potrebe žaliti za Babićem, a ni dileme tko će biti novi izbornik

komentar zdravka reića

Odluka je pala odmah poslije šokantnog poraza na Svjetskom prvenstvu u borbi za brončanu medalju protiv Slovenije, to da će se dogoditi čistka u vodstvu rukometne reprezentacije. Unatoč frazama kako je to sport, pa su svakakva čuda moguća, ipak je netko morao platiti za taj neuspjeh.

I to nema veze s osvojenom četvrtom pozicijom nego isključivo s događanjima u dvoboju sa Janezima, kojima je omogućen podvig, to da su od poraženih, praktično prežaljenih uzletjeli do trijumfa.  A to da je poslije takvog raspleta događaja smijenjen izbornik Željko Babić sa svojim stožerom baš je normalna reakcija vrhuške Hrvatskog rukometnog saveza.

Ono što je nelogično, pa čak i apsurdno, to je objašnjenje da je do smjene došlo “zbog neambicioznog vođenja reprezentacije“. Mogli su Tomislav Grahovac, predsjednik HRS-a i njegovi ljudi ponuditi razložnije objašnjenje, jer to da je naša reprezentacija vođena na neambiciozan način je glupost.

Ta procjena se izvlači iz neke postavke kako je prihvatljiv domet “kauboja“ plasman u četvrtfinale, pa se vodstvo HRS-a poziva na činjenicu da nikad nitko nije postavio drugi cilj osim borbe za medalju.

To je ipak teški imperativ obzirom da je konkurencija prejaka i kad ne bi bilo tužnih finiša protiv Norveške, pa Slovenije onda bi četvrto mjesto po svim pravilima moralo biti uspjeh. 

Koliko zapravo vrijedi četvrto mjesto?

Dakle, nema suglasja oko vrijednosti tog četvrtog mjesta na svijetu, ocjene su dijametralno različite. Uglavnom, većina je logično razočarana raspletom završnice, to da je Hrvatska ostala bez medalje. No, ima i onih koji argumentirano tvrde da je, bez obzira na gorak okus koji donosi četvrto mjesto, ipak taj plasman uspjeh za Hrvatsku.

Prigodom objašnjavanja odluke o smjenjivanju kompletnog stožera, saznalo se da je faktički jedino Babić do kraja anatemiziran, dok su mogući, neki su odmah napisali, vrlo vjerojatni, nastavci angažmana za Ivana Balića i Petra Metličića. To je i logično, jer će budući izbornik zadržati sva prava oko izbora svojeg stožera.

Problem su oscilacije momčadi

Kakav je Babić trener? Nedvojbeno veliki znalac, ali u svojim ponašanjima, pa i izrazima nekako arogantan, neartikuliran, neprilagođen, pa i dosadan sa svojim religioznim ispadima. On je na neki način cijelo vrijeme, otkako je preuzeo ulogu izbornika, čak i ustrašen, vrlo nepovjerljiv. Problem, izbornika je u tome da mu je momčad oscilirala...

Vidio sam jako dobru reprezentaciju Hrvatske, ali i jako promjenjivu – rekao je Patrik Ćavar, naš legendarni rukometaš. I prije svjetskog prvenstva sam govorio da je ovo jako dobra reprezentacija, ali da ipak nije vrhunska. 

Mnogi su bivši reprezentativci Babiću okrenuli palac dolje, dok novinari – rukometni specijalisti - nikad nisu bili skloni izborniku. Svi su imali svoje razloge, čak revanšističke, osobne naravi.

S druge strane, aktualni reprezentativci su kazali svoje, a to je da je Babić po njihovom sudu izvanredno stručan. Zato i Ćavar kaže da “Babić nije trebao otići“, te da je “pravo mjerilo ono što igrači kažu“. No, stoji i opaska predsjednika HRS-a Grahovca da “neće igrači birati izbornika“.

Želim pojasniti da nemam namjeru, niti želju napasti smjenu Babića uz ipak jedan uvjet, a to je da mu se priznaju brojne kvalitete: u reprezentaciju je uveo osam novih igrača u odnosu na sastav iz Poljske; odrekao se nekih starijih, grintavih igrača; igrao je prektično bez Domagoja Duvnjaka (zamislite, stručni ljudi kažu da je igrao samo sa 30 posto kapaciteta, pa je ipak izabran u najbolju momčad prvenstva); pobijedio je velike reprezentacije (na Olimpijskim igrama Francusku i Dansku, na ovom prvenstvu Španjolsku); afirmirao je igrače koji su u svojim klubovima pričuve: Kontreca (Zagreb), Mihića (Wisla), Stepančića (PSG), Božić-Pavletića (Našice), Matulića (Nantes), Mamića (Dunquerke); nije mogao računati  na ozlijeđene Sliškovića, Kopljara, Marića...

Ono što se sasvim prirodno zamjera Babiću to su oscilacije u igri, nedostatak kontinuiteta. Pa se otuda sumnja da je Babić u stanju na sljedećem prvenstvu Europe koje se igra kod nas, povesti reprezentaciju do postolja.

A i te oscilacije su logične u odnosu na neiskustvo momčadi. Ostaje fakat, Babić je morao intervenirati na bolji način u trenutku kad se osipala naša visoka prednost protiv Slovenije.

Priznajmo, držao se principa

Nema potrebe žaliti za izbornikom Babićem, ali mu treba odati priznanje za njegovu principijelnost, pa i tvrdokornost kad je čak i od svojih najbližih suradnika tražio više i bolje. Poslije Olimpijskih igara u Rio de Janeiru Babić se odrekao svog kuma Marija Tomljenovića i zamijenio ga Mirkom Krolom, a Valtera Matoševića, trenera vratara s Venijem Losertom. 

Nema dileme da će novi izbornik biti Lino Červar, od ovih kandidata koji se spominju sasvim je izvjesno da je najtanji Goluža, kao i da neki ne dolaze u obzir jer nisu po volji Zoranu Gobcu, vladaru hrvatskog rukometa.

Kad sam svojevremeno razgovarao s Veselinom Vujovićem stekao sam dojam, kao i mnogi koji su s njim surađivali, da je on pravi tip stručnjaka i vođe, ali poslije nego je objavio kako se osjeća kao Janez, uz tumačenje da su Hrvati bahati, onda nam i ne treba, neka i dalje usrećuje Slovence.

Naslovnica Glava u balunu