Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Nesumnjivo je da je Čačić slab prema igračima Dinama, oni iz Maksimira uživaju određeni popust. Ali to baš i nije toliko tragično za reprezentaciju

glava u balunu

Selekcija HNL-a, pojačana s dva naša igrača iz stranih klubova, s Filipom Ozobićem iz azerbejdžanske Gabale i Tonijem Datkovićem iz slovenskog Kopra, dakle bez ijednog standardnog reprezentativca Hrvatske, otišla je u Kinu po dolare.

To je procjena mnogih komentatora, koji se kod nas pitaju čemu ta turneja osim da se popuni blagajna HNS-a. Otkako je Davor Šuker postao predsjednik HNS-a takva gostovanja se redaju, pa su one utakmice u Londonu (6. veljače 2013.) i onda u Jeonju protiv Južne Koreje (10. rujna 2013.), pa protiv Argentine u Londonu (12. studenoga 2014.) tretirane kao svojevrsni bankomati.

Stvarno, trebaju li nam te utakmice osim zbog zarade kuće nogometa?

Eto, mišljenja sam da ta takva gostovanja ne služe isključivo za vulgarno zgrtanje para, premda su objektivno ipak korisni kako bi se sve aktivnosti nacionalnih sastava održale u normalu.

Dapače, držim da su i takvi nastupi naše reprezentacije značajni iz više razloga. Ili bih možda trebao konstatirati da nisu ni najmanje štetni. Radi se o tome da prigodom citiranih primjera nastupa naša reprezentacija nije gubila na reputaciji s jedne strane, dok su se igrači koji su u tim prilikama stjecali status reprezentativaca, kao i njihovi klubovi itekako okoristili. O da, znam kako će se sada kritičari HNS-a osoviti na zadnje noge i krenuti tumačiti, čak me žigosati kako se udvaram Šukeru i drugima iz vrhuške HNS-a.

Izbornik Ante Čačić je do sada nebrojeno puta bio izložen kritikama, u prvom redu zato jer ga se optuživalo, pa će tako biti i ubuduće, da igračima Dinama pumpa nastupe za reprezentaciju.

Naravno, po diktatu šefa Zdravka Mamića. Svaki poziv Marku Rogu ili Marku Pjaci dočekivan je na nož bez obzira što je evidentno da su to, još u vrijeme kad su igrali za Dinama, igrači najvećeg potencijala.

Uostalom, ta dvojica su prodana u elitne talijanske klubove za 35 milijuna eura, pa premda se do sada nisu naigrali u Serie A, nitko u Napoliju ili Juventusu ne dovodi u pitanje njihovu vrijednost, niti ih tretiraju kao “bidone” (talijanski izraz za promašene akvizicije).

Nesumnjivo je da je Čačić slab prema igračima Dinama, točnije da oni iz Maksimira uživaju određeni popust kod izbora. Ali to baš i nije toliko tragično za reprezentaciju kako se predstavlja u javnosti. Kod tih primjedbi zašto je pozvan ovaj ili onaj prednjače iz Hajduka, koji su se u više navrata, uz pomoć svojih medijskih glasnogovornika, tražili da pojedini igrači iz tabora “bijelih” dobiju pozivnicu.

Na primjer, Mijo Caktaš ili Goran Milović, pogotovo Nikola Vlašić za kojeg se inzistiralo da dobije mjesto u ekspediciji za Francusku, za Euro 2016. Jer, ako je među izabranima Ante Ćorić iz Dinama, onda pogotovo poziv zaslužuje Vlašić....

Sada je Čačić u Kinu poveo selekciju HNL-a sastavljenu od po četiri igrača Dinama i Osijeka, trojice iz Rijeke, po dva iz Hajduka i Lokomotive, jednog iz Intera, uz dvojicu spomenutih “stranaca”.  Logično je da se na taj izbor može staviti određene zamjerke o tome da pojedini među pozvani uopće ne zaslužuju epitet hrvatskog reprezentativca, ali tako je odlučio Čačić i njegova je odgovornost.

Lamentirati o tome je li trebao taj izlet u Kinu kad se ne može računati na naše igrače iz Liga petice, sasvim je nepotrebno. Jednako kao i u prigodi gostovanja u Belfastu kad su se postavljala teze o “niškoristi” odmjeravanja snaga protiv Sjeverne Irske. Onako, iskreno, priznat ću, bio sam skeptičan glede tog nastupa, pomišljao sam kako bi Vatreni mogli primiti porciju, a odigrali su izvanredno i dobili s 3:0.

Ono kad je tadašnji izbornik Igor Štimac poveo svoje izabranike na utakmice protiv Južne Koreje također sam se pitao “što je to trebalo”, kao i u slučaju one paradne utakmice u Londonu protiv Argentine (1:2) pod vodstvom Nike Kovača. I tada sam se plašio debakla. Kažem plašio, jer unatoč realnih kritika na stanje u našem nogometu ipak navijam za našu reprezentaciju i to bez obzira tko je izbornik, odnosno koji su njegovi izabranici.

Ne, nisam bolestan pa da propagiram bojkot reprezentacije ili da povlađujem huliganima za brojne ekscese koje su pripremali i izvodili prigodom nastupa Vatrenih (proustaška skandiranja, svastika, pirotehnika...).

No, to ne znači da se ne slažem sa zahtjevima za reformu nogometne organizacije. Naravno da sam na strani mnogih koji traže promjene u radu HNS-a, u prvom redu skupštine, čiji je način izbora delegata po županijama, po ključu broja klubova  - pazite, ne od kada je na čelu Šuker, nego oduvijek, otkako je Hrvatske – baš nakaradan.

Što se tiče nastupa na China Cupu moguće je bilo da Čačićeva škvadra doživi i brutalne udarce, ali i da se dogodio taj ružni rasplet, ostat ću pri stajalištu kako takve utakmice trebaju.

Jer, nastupi Frana Tudora, Josipa Juranovića i drugih, koji inače mogu samo sanjati nastup u državnom dresu, materijalizirat će se u korist klubova i igrača...

Naslovnica Glava u balunu