Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Naš Hajduk je znao iskoristiti i oploditi brend Hajduka

glava u balunu

Eto, završila je ova crna godina za “bijele“, naravno za splitskog Hajduka. Sveukupno, to je bila godina promašaja i poraza, gotovo pa u svakom pogledu osim impresivnog omasovljenja članstva udruge Naš Hajduk. Zaista, mladići iz te udruge zaslužuju priznanje, pa i naklon za tolika učlanjenja, kažu od oko pet tisuća 2015. na četrdeset tisuća i više 2016., pa ako im uspiju najave da će broj članova dosegnuti stotinjak tisuća onda nema druge nego diviti im se.

Oni su znali iskoristiti, pa i oploditi brand Hajduka, kojeg su stvarale nekadašnje generacije igrača, trenera, funkcionara, naravno navijača, pa i novinara. Na neki način je šteta da se u aktualnom trenutku, to jest otkako je na vlasti nova uprava, baš ti bivši igrači, najveće zvijezde Hajduka, pod svaku cijenu želi podcijeniti, zaboraviti, pa i anatemizirati.

Ali dobro, došla su nova vremena, u njima postaje praksa da su navijači važniji od igrača. Lijepo je to rekao Igor Štimac, jedan od velika na Hajduka, koji je nažalost prognan iz Poljuda:

- U prošlim vremenima Torcida je aplaudirala igračima, sad je obratno: igrači plješću navijačima.Onda jesu li važniji igrači ili navijači? Ma naravno, najvažniji su navijači, to jest gledatelji, oni su konstanta, dok su dvi drugi akteri prolazni. Uostalom, balun se igra, mislim ozbiljni nogomet zbog gledatelja.. Ali kad se kaže publika onda to nije isključivo ova glasna i žučljiva grupa, nego je to puno širi pojam, baš onako kako slogan kaže: “I pape i dida bili su Torcida“. No, ne da su samo bili, nego i sad jesu...

Hajduk je po svojim navijačima jedinstveni klub, jedan od onih koji je pisao i igrao za povijest, pa današnji fanovi moraju shvatiti da splitski klub nije samo osnovan 1911. nego je u prošlosti osvajao i oduševljavao, živio i stvarao, postao doslovno mitski klub ne jedino na ovim prostorima nego i znatno šire, u svijetu.

Nove generacije navijača Hajduka su zakinute u tim slavljima, jer evo već jedanaest godina “bijeli“ ne mogu na tron, u posljednje vrijeme ni blizu željenog pijedestala. A ono ružno, može se kazati za fanatične navijače baš grozno, to je da u bliskoj budućnosti nema ništa od tog takvih dometa Hajduka.

Najtužniji period za navijački puk Hajduka trajao je 16 godina, u razdoblju od 1955. do 1971., u tom periodu  osvojen je jedan kup Jugoslavije (1967.). Međutim, dogodila se reorganizacije, oni koji su neuspješno vodili klub shvatili su da je vrijeme za nove ljude, došlo je doba sazrijevanja, a onda je stigla erupcija, zahvaljujući sjajnim ljudima Hajduk je dominirao sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bilo je veliko razdoblje s početka naše države kad su “bijeli“ imali glavne uloge ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi.

Nadzorni odbor Hajduka je imao intenciju ubrzati proces napretka kluba, shvatili su da “bijeli“ plutaju i to u prosječnosti, pa su doveli nove ljude, koji su na ekstreman način krenuli u čišćenje starih kadrova, točnije dovođenja svojih ljudi. I neka su, mnogo su toga osmislili, planirali, najavili, pa na osnovu tih obećanja zaslužuju podršku. Pitanje je rokova...

Ajde neka se dogode još jednom onih 16 gladnih godina, uz uvjet da poslije toga krene željena dominacija Hajduka barem u Hrvatskoj. Naime, sudbina splitskog kluba je da se bori za naslov prvaka, to je minimum, što znači da nije nužno da ga osvoji, ali ipak da ta apstinencija ne traje u  nedogled.

Ivan Kos, predsjednik Hajduka, sa svojim ljudima, posebno savjetnicima, dobio je grace period, prošlo je sedam mjeseci i dolazi vrijeme da se barem naslute bolji dani.

U tim nastojanjima važna je, premda nije najbitnija, uloga navijača. Dakle, navijača, a ne razbijača, u kakve su se prometnule pojedine grupe. Brojni ispadi, kakvi su se dogodili prilikom prošlog derbija protiv Dinama, donose štetu Hajduku, njihovom voljenom klubu.  

Uzmimo za primjer samo skandiranje o Srbima, koje je s jedne strane nesuvislo, jer ”šta ga oni sad ulizaju u derbiju“, kako se to kod nas kaže, a kao drugo, još važnije, za Hajduka ne navijaju ekskluzivno Hrvati, nego je navijača baza mnogo šira, brojnija, raznovrsnija.

Osnovna ideja navijača bila je ona, koju je izrekao veličanstveni Meštar, igrao  ga je neprežaljeni Boris Dvornik, u serijalu Velo misto, a to je da “neću politiku u svoju butigu“. I ta se mantra ponavljala generacijama navijača.

Međutim, na Poljudu pa i drugim stadionima gdje gostuje Hajduk sve češći su politički iskazi, čak crni, nakaradni, nedostojni po vijesti “bijelih“. No, već je postalo jasno da navijačke grupe, kao i vodstvo udruge Naš Hajduk imaju svoje ciljeve, mic po mic ih ostvaruju, napreduju... I ni po jada da se ne javljaju legalne sumnje u definitivni uspjeh projekta Hajduka kao “diteta puka“.

Situacija je vrlo jednostavna: rezultati će presuditi, a kako sada stvari teku negativan je predznak. Eno, kolege iz sportske rubrike su objelodanile da je Hajduk u zadnjih 35 derbija dobio sam jednu utakmicu. Tko zna, moguće je da te činjenice i nisu važne, da nikoga ne diraju i ne pogađaju, jer se događa narodni Hajduk u kojima rezultat nije ideal nego nešto drugo. 

 

Naslovnica Glava u balunu