Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

OSMI POVJERENIK Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja

FILM: Osmi povjerenik; komična drama; Hrvatska, 2017.; REŽIJA: Ivan Salaj; ULOGE: Frano Mašković, Borko Perić; DISTRIBUCIJA: 2i Film; OCJENA: ****

Salaj je snimio veoma prijemčivu i komunikativnu 'malomišćansku' komičnu dramu zavodljiva humora gdjekad pomaknutog do apsurda, dodirljive otočke atmosfere i još uvijek aktualne društveno-političke mnogoznačnosti. 'Osmi povjerenik', prvi domaći film u kinodistribuciji 2018., već se nameće kao rani kandidat za sami vrh godišnje nacionalne top-liste. Uspije li film privući u kino svakog trećeg čitatelja Mesnjakovih (ne)zgoda na Trećiću, imamo nasušno potreban hit, a ako povuče sve čitatelje Baretićeva romana i slučajne namjernike, 'Osmi povjerenik' bi lako mogao obrijati 'Muškarca bez brkova' i njegovih 152.276 gledatelja.

Premijer (Stojan Matavulj) postavlja pitanje političaru u donedavnom usponu Sinišu Mesnjaku (Frano Mašković). “Jesi čuo za Trećić“, upitno izusti premijer. “Onaj otok“, odgovori Siniša protupitanjem i sjeti se brže-bolje osnovnog. “Znam iz križaljke, naš najudaljeniji naseljeni otok…“ Pitanje premijera, ispaljeno ubrzo pri početku filma “Osmi povjerenik“ redatelja Ivana Salaja, funkcionira i kao podsjetnik za gledatelja, ne samo Mesnjaka. Mali memento na “Osmog povjerenika“ Renata Baretića, objavljenog 2003., s radnjom postavljenom na spomenuti otok iz križaljke. “Dvanaest vodoravno, šest slova“, kako je u romanu nadodao Mesnjak.

Izvrsni Baretićev roman-prvijenac nije nepoznanica, nakupio je dosta nagrada, pročitao se i na kazališnim daskama prije nego što će upravo biti čitan u kinu, ali neka podsjetnika na njegov imaginarni utopijski otok Trećić. Davno je bila 2003. kad se Trećić nacrtao u našem arhipelagu i utopio u oku čitatelja - prije ravno 15 godina. Nije se Salaj pridržavao sad baš svake Baretićeve rečenice, opisa, dijaloga i (unutarnjih) monologa piščevih likova, no ovo je zadržao gotovo nepromijenjeno.

Moguće je to njegov poziv svima koji znaju za Trećić iz knjige ili su za njega barem čuli riješavajući križaljku da dođu u kino vidjeti kako izgleda na filmu. Poziv možete prihvatiti - “Osmi povjerenik“ bi trebao opravdati vaše povjerenje kao ugodno iznenađenje zamjetna kinopotencijala i film dostojan romana, onako kao što je, recimo, megahit “Što je muškarac bez brkova“ bio vrijedan predloška Ante Tomića. Uspije li film privući u kino svakog trećeg čitatelja Mesnjakovih (ne)zgoda na Trećiću, imamo nasušno potreban hit, a ako povuče sve čitatelje Baretićeva romana i slučajne namjernike, “Osmi povjerenik“ bi lako mogao obrijati “Muškarca bez brkova“ i njegovih 152.276 gledatelja.

Film zaslužuje finu gledanost kao što je roman zaslužio masovnu čitanost. Redatelj je poput pisca pokazao osjećaj za prostor, vrijeme, miris i okus Trećića, iako se, ponovimo, nije držao svakog slova tretjitjoanskega i inog dijalekta (za ovaj prvi je štosno uposlen titl). Roman je Baretić zarolao s Mesnjakom u bolničkoj sobi, dok Salaju treba nekoliko minuta da dođe do intenzivne i posljedica njegove “zabave uz drogu i prostitutke“. Prizori Zagreba u svitanje otvaraju film i predaju štafetu daljnjim kadrovima.

Početak se vrti oko seksa Siniše i Željke (Iva Mihalić), njegovog “kolektora viška energije“, citirajmo definiciju ljepotice iz romana, tj. prijema kod premijera s govornim tikom ponavljanja posljednje jedne, dvije ili tri riječi iz gotovo svake izgovorene rečenice. Svake izgovorene rečenice. Siniša je za njega bio “čovjek s kojim je računao dobiti izbore“, sve do incidenta od premijera nazvanog “namještaljkom obavještajnog podzemlja“, premda to vjerojatno baš nije bio. I onda slijedi premijerov govor o micanju Mesnjaka na Trećić neko vrijeme (“… izgubit ćemo gradske izbore“…) sa zadatkom da ondje kao osmi povjerenik vlade RH organizira lokalnu upravu i samoupravu.

Dakle, navlaš slično kao u romanu, s tom razlikom da ekspresija glumaca nadopunjuje Baretićeve riječi. Znamo kako Matavulj u tim trenucima može između redaka dočarati da premijer gleda Sinišu najprije “blago, kao otac sina“, zatim “još blaže, kao djed unuka“. A Baretić je na Salajevu sreću pisao film(ofil)ski, navodeći da bi, primjerice, “na filmu takva scena (Mesnjakovo pobjedničko dogovaranje popravnog sastanka) bila praćena glazbom što sugerira skoru osvetu pravednika“.

Dodatne ilustracije radi, momenat iz romana kad Mesnjak “krajičkom oka spazi micanje uz rub kadra, gdje pogrbljeni stariji muškarac na vrhovima prstiju, kao u crtiću, pokušava nezamijećeno prijeći pjuoc“, izbjegavajući prvi sastanak s osmim povjerenikom, u startu je filmska scena koju je samo trebalo oživjeti s papira, što je Salaj s glumcima i napravio, makar bez sugerirajuće muzike za skoru osvetu pravednika na kraju. Glumci općenito nose dio zasluga uspjeha filma.

Nedavno viđen u omnibusu “Trasmania“, a ovdje znatno opušteniji, Mašković jest prilično približan povjerenik iz knjige kojeg smo vizualizirali u glavi, ujedno mogući supstitut za gledatelja nautičkim miljama udaljenog od hrvatskog filma barem onoliko koliko je Trećić daleko od Drugića (četiri sata vožnje). Znači, isprve pun nepovjerenja prema lokalnim stanovnicima Trećića/filmu, da bi im/mu se mic po mic prepustio. Među mještanima fabulozna otoka puno je živopisnih faca (Mate Gulin, Špiro Guberina…), a prednjači iznimno poletni Borko Perić kao plemeniti Tonino Smeraldić, povjerenikov osobni prevoditelj koji ima epileptični običaj ukočiti se kao prometni znak i isključiti od okoline.

Toninova oca poslovično dobro igra Ivo Gregurević preko čijeg je polaganog pripremanja cigarete za pušenje prelomljena otočka usporenost. Goran Navojec se zabavlja u ulozi Bosanca Selima, a Nadia Cvitanović je otkriće (hrvatskog) filma u ulozi ukrajinske prostitutke Julije, vjerojatno najveće od Tihane Lazović naovamo. Čim se Nadia pojavila u kadru, na dotad ponešto tmurnom otoku Trećiću nepovratno je zasjalo sunce, neovisno o pojedinim zbivanjima (s tonovima kolorita i njihovom promjenom u fotografiji igra se kamerman Slobodan Trninić).

Ukrajinka Julia je u romanu Bosanka Zehra, ali to je najizrazitiji Salajev otklon koji ne mijenja ništa bitno u priči, pače samo je osuvremenjuje u odnosu na 2003., kad su već hrvatska politika i društvo ostali takvi danas kao i onda – isti (političari rade jedno, misle drugo, a govore treće, ako ne trećićanski). Zapravo, dosta toga bitnoga je (o)stalo zahvaljujući trajanju od 139 minuta, što “Osmog povjerenika“ čini drugim najdužim hrvatskim filmom posljednjih desetak godina iza “Ti mene nosiš“.

Ostao je pogled na Trećić kao svojevrsnu utopiju i arkadiju bez političara, “kurvi, lopova i pizdi“ u očima Trećićana. Odnosno, kao definitivnu post-tranzicijsku Hrvatsku u malom nakon dolaska Mesnjaka koji predlaže osnivanje ogranaka dviju stranaka i onda nitko ne mora saznati za ilegalne radnje mještana u neskladu s zakonima poput šverca s Talijanima, uvoza australske robe, porno-biznisa… Ostale su i neke sjajne Baretićeve rečenice poput “Kurac je politika kurva - da je kurva, dala bi mi pičke“.

Baretićev rukopis adaptiran je za kino uz neka autorska filmska nadopisivanja (lijepo dočarana crno-bijela povijest Drugića i Trećića, magični realizam s Aboriđinkom koja se pojavljuje u snu i na javi), a bez dodvoravanja široj publici. Salaj je snimio veoma prijemčivu i komunikativnu “malomišćansku“ komičnu dramu zavodljiva humora gdjekad pomaknutog do apsurda, dodirljive otočke atmosfere, još uvijek aktualne društveno-političke mnogoznačnosti, ali i utopijske poruke o zaštiti Trećića da ostane kakav je, bez koalicija, privatizacija, provizija i koncesija na plaže. "Osmi povjerenik", prvi domaći film u kinodistribuciji 2018., već se nameće kao rani kandidat za sami vrh godišnje nacionalne top-liste. Trećić, najvećić? Najvećić? Vengo coj!

Alka pogodila usridu

U prošlosnim c/b kadrovima gledamo Ivanu Roščić i Gorana Markovića. “Osmog povjerenika“ je producirao Jozo Patljak i njegova kompanija Alka, zaslužna za neke od najboljih novomilenijskih hrvatskih filmova (“Fine mrtve djevojke“, “Ta divna splitska noć“, “Josef“), ali i poneki promašaj (prošlogodišnja “Lavina“). Patljak i Alka su s “Osmim povjerenikom“ pogodili ravno usridu.

Naslovnica Cinemark