Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

AMITYVILLE: BUĐENJE Amityville: (na) spavanje

FILM: Amityville: The Awakening; horor; SAD, 2017.; REŽIJA: Franck Khalfoun; ULOGE: Bella Thorne, Jennifer Jason Leigh; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: * 1/2

Poprilično je toga propušteno u filmu, a najveći propust je horor kao takav, odnosno izostanak jezovitosti s obzirom na ukletu kuću i postavku da je za krevet prikovani brat blizanac junakinje zarobljen u svom tijelu i da je nešto još 'unutra' s njim (demon), što će ga prividno probuditi iz kome za potrebe petparačkih i nasumičnih 'bu' scena.

Mračni, pomalo ominozni logotip Dimension Filmsa prvi put nam se istinski usjekao u oči prilikom gledanja “Vriska“. Ako je Miramax studio koji je sagradio uspjeh “Pulp Fictiona“, onda je Dimension Films kompanija čije je temelje postavio “Scream“. Bio je to ujedno i prvi kinohit Dimension Filmsa. Dotad je, čast rijetkim iznimkama, Dimension Films bio kuća “VHS-ovskih“ akcića Christophera Lamberta (“Fortress“, “Road Killers“, “Highlander III“) i Dolpha Lundgrena (“Men Of War“, “Shooter“) ili groblje horor serijala prognanih iz kina na prolongirano umiranje u videonastavcima (“Children Of The Corn“, “Hellraiser“, “Halloween“).

S “Vriskom“ se sve promijenilo i Dimension je ušao u kino. Uslijedili su “Vrisak 2“, “Mimic“, “Dosje: Alien“, pa i “Noć vještica: 20 godina poslije“. Dimension je krajem devedesetih postao utočište za referentne, ali i (auto)referencijalne horor filmove. “Scream“ je samoironično i inteligentno p(r)ovlačio metafilmske i filmofilske referencije s čitavim žanrom strave i užasa, a “Scream 2“ se rugao nastavcima horora koji su (zamalo) uništili horor kao takav. Debelu dekadu i pol kasnije, dočim se prije uvodne špice horora “Amityville: The Awakening“, ukaže logo Dimensiona, kod hororfila bi mogla nastupiti nostalgija.

No, “Amityville: Buđenje“ nažalost nije kalibar “Vriskova 1&2“, premda koketira s širom/užom hororskom metafilmičnošću i ironijom, na račun žanra i svoj vlastiti. Najbolja, bolje reći jedina dobra, scena filma dolazi u trenutku kad Terrence (Thomas Mann) pokaže heroini Belli (Bella Thorne) DVD izdanje klasika “The Amytville Horror“ (1979.) i potom joj predlaže da ga pogledaju u njezinoj kući, dakle na mjestu zločina. Dodatna kvaka jest, naime, da je Bellina kuća ukleta, tj. to je ista ona kuća na adresi Amytville (New York) u kojoj je bila smještena radnja originala, inspiriranog stvarnim masovnim ubojstvom Ronalda DeFea iz 1974., samo 40 godina kasnije.

U uvodu se spominje kako je uz kuću, “predivnu trokatnicu“, vezano nešto mračno i zlokobno što je kumovalo da sve pođe po zlu i masovnog ubojicu nagnalo na grozan čin. “To je samo priča o duhovima, urbana legenda“, saopćava nam se u filmu čiji poneki likovi ne vjeruju u ukletost kuće dok se ne počne manifestirati zlo koje ju je opsjelo, ali upoznati su sa serijalom “Amityville“. “Imamo original iz 1979., drugi dio koji je u biti prednastavak ('Amityville II: The Possession', 1982.), a tu je i remake ('The Amytville Horror', 2005.)“, puše se Terrence znanjem pred Bellom i Marissom (Taylor Spreitler), usput izostavljajući bezbrojne i bezvrijedne nastavke.

“Nema šanse da ćemo gledati remake. Remake ispadne bez veze“, znaju, kao, curke, ironično i same likovi iz remakea, stoga ekipa olako preskače ideju gledanja obrade i vraća se izvornom “Amityvilleu“, jer original je po “defaultu“ (naj)bolji, što bi trebali napraviti i gledatelji ovog filma. Na taj način se “Amityville: The Awakening“ unaprijed brani od kritika računajući kako će ih u startu dobiti kao (već drugi) kinoremake “Amityvillea“. “Screamovski“ štosno, no francuski redatelj Franck Khalfoun (zanimljivi “P2“, 2007.), koji je već potpisao jedan solidan remake (“Manijak“, 2012.), ne zna što bi s tom “meta“ okosnicom.

Odnosno, ona je, čini se, u filmu ubačena čisto iz tih samoobrambenih nakana, da (bes)misao njegovog postojanja okrene na zezanciju, pa tako kad Marissa natukne Belli da zlo možda opsjeda kuću svakih 40 godina, ova odbija tu opciju i dočeka je s “Ne, to je glupo“. Da je barem takvih obrana bilo više, po uzoru na “Scream“, manje bi se stvorilo razloga za napad na “Amityville: Buđenje“, ali to je sve od Khalfounova pogotka u metu “metafilma“. Zato u filmu ima “pogodaka“ u metu “B“ i “C“ horora kakvi su izlazili i još izlaze direktno na video. Onih loših, jeftinih, beskrvnih.

Možda nije režiser kriv, možda je ton filma izgubljen u problematičnoj (post)produkciji (snimljen 2014., trebao u kina 2015., proveo na čeki do 2017.). Međutim, kuća u “Amityville: The Awakening“ puna je općih mjesta ustajale ukletosti (škripanje, paučina na tavanu, prozori se podižu sami) koja Khalfoun nije dezodorirao poput Davida Sandberga, redatelja ovoljetnog prednastavka “Annabelle“. Komparirajte samo predstavljanje kuće ovdje i “Annabelle“, uvidjet ćete razliku, kao i propuštene prilike s nekim natuknutim predmetima koji kasnije neće konkretnije poslužiti hororskoj svrsi, primjerice akumulator za hitne slučajeve.

Poprilično je toga propušteno u filmu koji u ukletu kuću dovodi familiju sa sinom (Cameron Monaghan) u komi, a sam je, ironično, komiran da ga je teško skinuti s respiratora i vratiti u život. Recimo, uslojavanje likova. Heroina je režirana samo da bude seksi s crnim ružom na usnama/utegnutom guzom i to povremeno znade djelovati kao distrakcija, a neobična motivacija majke (Jennifer Jason Leigh) kao glave obitelji koja već ima “stvarnih demona“ tek je fusnota. Ipak, najveći propust je horor kao takav, odnosno izostanak jezovitosti s obzirom na postavku da je za krevet prikovani brat blizanac junakinje zarobljen u svom tijelu i da je nešto još “unutra“ s njim (demon), što će ga prividno probuditi iz kome za potrebe petparačkih i nasumičnih “bu“ scena. “Amityville: Buđenje“? Amityville: (na) spavanje!

Remake iz 2005. je duplo bolji od ovog remakea

Ako vam je već do modern(ij)e inačice “Amityvillea“, pogledajte radije remake iz 2005. koji je osrednji, ali djeluje kao hororski klasik u usporedbi s ovim. Produkciju tog filma je potpisao Michael Bay preko kompanije Platinum Dunes, specijalizirane za nove verzije starih horora (superiorniji “Teksaški masakr motornom pilom“ i “Autostoper“), a glavnu ulogu je igrao Ryan Reynolds, danas popularni Deadpool.

Naslovnica Cinemark