Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

SNJEGOVIĆ Pamtljiv kao lanjski snijeg

FILM: Snowman; triler; SAD/Velika Britanija/Švedska, 2017.; REŽIJA: Tomas Alfredson; ULOGE: Michael Fassbender, Rebecca Ferguson; DISTRIBUCIJA: Editus; OCJENA: **

Nije problem što su se Nesbøva slova iz 'Snjegovića' na velikom ekranu raspršila poput pahulja u mećavi, svi oni rječiti opisi i dijalozi. Problem je što je s njima nestao i osjećaj za prijetnju, karakterizaciju likova i atmosferu, 'meki', 'skliski', 'prhutavi' snijeg koji u romanu ima takoreći zasebnu ulogu.

Nesrazmjer između dvaju “Snjegovića“, književnog i filmskog, razvidan je već u prologu romana majstora skandinavskog noira Joa Nesbøa i njegove ekranizacije u režiji Tomasa Alfredsona (“Neka uđe onaj pravi“). Roman “The Snowman“ je hvatao čitatelja za ruku i tjerao ga da okreće stranice kao sumanut žestokim “oproštajnim“ seksom udane žene s ljubavnikom dok je njezin sin čekao u autu ispred kuće. Na vrhuncu seksa ljubavnikove crte lica su bile “iskrivljene, ali “ne od zadovoljstva“ kad je ugledao “lice“ na prozoru i prekinuo snošaj.

Lice je, opisuje Nesbø, bilo blijedo, s očima i ustima od crnih oblutaka, a ruke tog “ćiribimbaša“ bijahu napravljene od grančica sa stabla jabuke. “Bože, to je samo snjegović“. Ipak, lavina ugroze se lagano zakotrljala i pomela krhki osjećaj olakšanja, načas pipljiv u zraku. Sinčić je rekao majci da je vidio (visokog) snjegovića, a iako je još neke njegove riječi sa stražnjeg sjedišta pojela buka motora od automobila, dvije najzvučnije je mama mogla čuti kad se nagnuo između prednjih sjedala - “Umrijet ćemo“.

Tako se otvara trilerska knjiga. Tako bi se trebao otvoriti i trilerski film. No, Alfredson u uvodu “Snjegovića“, filma koji bi mogao biti malčice bolji gledatejima neupoznatima s predloškom, predstavlja ubojicu u mladim danima i otkriva korijene njegove snijegom zametene psiho(pato)logije u traumi (nije znao tko mu je pravi otac, majka se prepustila da je proguta led, ostao siroče). Najkraće, padanje snijega pokreće ubojicu, manijak otima i ubija nesretno udane žene, one s djecom, te pravi snjegovića na način da je njegov “jezivi“ pogled uperen prema kući žrtve, a idealnog protivnika nalazi u nepouzdanoj očinskoj figuri – policajcu Harryju Holeu (Michael Fassbender).

Neovisno o Alfredsonovu oku za iznimno sinematičke autentične norveške lokacije, širom otvorenom do odjavne špice, “The Snowman“ nas nije uspio kupiti tim uvodom kao neskrivenom najavom značajnih odstupanja u odnosu na knjigu koje je nedostojan. Nećemo zapisati da je knjiga uvijek bolja od filma jer nije nužno (npr. “Ralje“ i “Klub boraca“). Sačuvaj bože i da zapišemo kako se film treba držati svakog slova i biti ekranizacija “u zarez“. Međutim, uputno je da redatelj prenese “feeling“ romana, što je Alfredsonu pošlo za rukom s adaptacijom Le Carreova “Dečko, dama, kralj, špijun“.

Nije, znači, problem što su se Nesbøva slova iz “Snjegovića“ na velikom ekranu raspršila poput pahulja u mećavi, svi oni rječiti opisi i dijalozi. Problem je što je s njima nestao i osjećaj za prijetnju, karakterizaciju likova i atmosferu, “meki“, “skliski“, “prhutavi“ snijeg koji u romanu ima takoreći zasebnu ulogu. Gledajući “Snowmana“ na velikom ekranu ne dođe vam da se ekstra ušuškate u toplom kinu i teško ćete osjetiti (vlastiti) hladan dah studene jeze, kao kad ste čitali knjigu pod pokrivačem ili gledali snježnim ugođajem slični film “Wind River“.

Napetost je jedva postojeća, a trebalo bi je biti s obzirom na ubojičin “modus operandi“ i igru mačke/miša s Harryjem (prijavio nestanak jedne nesretnice prije nego je ubio), praćenu Alfredsonovom neuvijenosti u prikazu brutalnosti (glave žrtava na tijelu snjegovića i obratno), na tragu Davida Finchera u “Sedmici“, nedvojbenom uzoru za “Snjegovića“ pored “Muškaraca koji mrze žene“. Glavni glumci, Fassbender i Rebecca Ferguson u ulozi detektivke Kate, pokušavaju nadopuniti neizrečeno govorom tijela.

Njihovi likovi nisu čvrsto oblikovani, kao ni Harryjeva bivša supruga Rakel (Charlotte Gainsbourg), ali mogu poslužiti kao primjer karaktera u usporedbi s pokvarenim lokalnim biznismenom/političarem Arveom Støpom (JK Simmons) i osramoćenim policajcem alkoholičarom Gertom Raftom (Val Kilmer) koji izlijeću iz priče ranije nego Alfredson kompletira njihove podzaplete, slabo uklopljene u nekohezivnu cjelinu.

Povratnički Kilmerov nastup je blago rečeno neobičan i neartikuliran, no glumac se našao u jed(i)noj upečatljivoj sceni “Snowmana“. Vidjevši jato galebova kako se u podnožju planinskog vrha goste Snjegovićevom žrtvom, Raft ispaljuje hitac iz pištolja da ih rastjera, ne mareći da bi mogao izazvati potencijalnu lavinu. U filmu pamtljivom kao lanjski snijeg to je rijetka scena koja se ne topi odmah iz sjećanja.

Niski start trilerske franšize

“Snowmana“ je producirao Martin Scorsese, a film je zamišljen kao početak jedne nove franšize za Michaela Fassbendera, slično kao i u slučaju prošlogodišnjeg “Assassins Creeda“. Harry Hole je protagonist (zasad) 11 romana Joa Nesbøa. Ako dođe do iduće ekranizacije Holeovih trilerskih avantura, nadajmo se da će taj film biti bolji od “Snjegovića“. Hole je krenuo u niskom startu.

Naslovnica Cinemark