Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

RAZBIJAČ Akcijski junak na futurističkoj rehabilitaciji

FILM: Demolition Man; SF akcija; SAD, 1993.; REŽIJA: Marco Brambilla; ULOGE: Sylvester Stallone, Wesley Snipes; OCJENA: *** 1/2

Futur 'Demolition Mana' je prava politički korektna noćna mora za staromodnog akcijaša - utopija u kojoj vladaju mir i harmonija, nema kriminala, policajci i muškarci općenito (preteče metroseksualaca) nisu uvježbani za akciju, a agresivno ponašanje junaka pokušalo se mijenjati sugestijom dok je bio smrznut kao kocka leda.

“Oprosti, Rambo, ovo ću posuditi“, obraća se kriminalac Simon Phoenix (Wesley Snipes) muzejskom izlošku oružarnice iz 20. stoljeća. U futuru 2032. godine Phoenix oduzima “ramboidnom“ eksponatu pucaljku da bi se potom borio protiv policajca Johna Spartana kojeg, kao malčice upristojenu verziju Kobre, utjelovljuje nitko drugi doli Sylvester Stallone, tumač Ramba. Ovo je samo jedna u nizu zgodnih “metafilmskih“ dosjetki “Razbijača“ (1993.). Nagledani filmofili uočit će plakat “Smrtonosnog oružja 3“ na zidu u uredu Lenine Huxley (Sandra Bullock), policajke budućnosti opsjednute mačizmom kasnog 20. stoljeća, samim time i akcijskim filmovima zlatne epohe.

Sinefili će opaziti i da se zgrada na početku “Demolition Mana“ srušila do temelja po ugledu na “Lethal Weapon 3“, kao i to da Spartanova šefa glumi Steve Kahan, glumac koji je igrao nadređenoga dvojcu Riggs-Murtaugh u “Smrtonosnim oružjima“ i također im prigovarao zbog razaranja imovine. “Dosta mi je tih 'razbijačkih' sranja“, popuje šef Spartanu nakon što se građevina skljokala od eksplozije, a on pobio desetak Phoenixovih pomagača, “nisi morao sve dići u zrak!“. Ali, morao je jer je takav lik, “jebeni (akcijski) junak“.

Spartan u “Razbijaču“ još nije došao do faze da u potpunosti propituje “action hero“ smisao kao Schwarzeneggerov Jack Slater (vršnjački “Posljednji akcijski junak“) i ispali nešto poput “Ne želim (više) pucati u ljude i dizati zgrade u zrak“, no Stallone jest i bio je spreman šaliti se na vlastiti račun u istoj godini kad je snimio ozbiljni primjer akcijskog junačenja s izvrsnim “Cliffhangerom“. “Demolition Man“ je svojevrsni Stalloneov “Last Action Hero“, satira akcijskog žanra, no malo tko je išao - i još ide - za tim pored mnoštva eksplozija, potjera i pucnjava režiranih (debitant Marco Brambilla) i produciranih (veteran Joel Silver) u “action movie“ modu devedesetih.

Na prvi pogled “Razbijač“ je klasični akcijski (SF) spektakl devedesetih, no pogledajte ga opet i otkrit ćete da je pametniji nego što (je) izgleda(o) i graniči s parodijom žanra, što je onomad odmoglo njegovoj recepciji s obzirom da mu se sudilo unutar “sci-fi/action“ gabarita, a nije ni izbliza bio kalibar “Terminatora 2“, “Potpunog sjećanja“ i “RoboCopa“, odnosno “Umri muški“, “Smrtonosnog oružja“ i “Cliffhangera“. Premisa filma je takva da se - radi ubojstva iz nehaja osuđen na 70 godina zaleđenosti u krio-zatvoru - Spartan odleđuje u tzv. San Angelesu budućnosti koja ne nalikuje hipernasilnom distopijskom futuru iz “RoboCopa“, kako bi se očekivalo.

Naprotiv, budućnost je utopijska i u njoj vlada mir, sklad i harmonija, nema kriminala, oružje je zabranjeno, kao i fizički kontakt i psovke, a policajci i muškarci općenito (preteče metroseksualaca) nisu uvježbani za akciju i suzbijanje nasilja. Akcijski junak se u ovom filmu nalazi na svojevrsnoj futurističkoj biheviorističkoj rehabilitaciji, i to pletenjem (“Ja sam tkalja!?“), budući da mu se agresivno ponašanje pokušalo mijenjati sugestijom dok je stajao u hladnjaku smrznut kao kocka leda.

Futur “Demolition Mana“ je, znači, prava politički korektna noćna mora za staromodnog akcijskog “macho“ heroja koji tu nema što tražiti i umro bi od dosade da staromodni akcijski negativac ne radi rusvaj, odnosno najviše što bi vidio od akcije jest pletenje džempera za Huxley. U toj budućnosti na Spartana gledaju podozrivo svi osim Huxley – za njih je on mišićava groteska, dinosaur, nasilan fosil prošlog (svršenog?) vremena, otprilike kako se nekim očima promatrao i Stallone početkom devedesetih, kad su prenaphani bicepsi prenabildanih akcijskih junaka, popularnih u osamdesetima, počeli lagano dušiti i tražio se “običniji“ heroj poput Keanua Reevesa ili Nicolasa Cagea.

Suočen s time, Stalloneov Spartan će u jednom trenu gotovo poći rutom Slatera i reći “Ozljeđivati ljude nije dobro“, da bi brže-bolje nadodao “Dobro, ponekad jest“. Zbog tog nećkanja, odnosno tek djelomičnog prihvaćanja (auto)parodije, “Demolition Man“ u ovim očima nema ugled kao dosljedniji i inteligentniji “Last Action Hero“, no film je imao viziju i danas, blizu 25 godina kasnije, djeluje zanimljivije nego onda kao memorabilija akcijskih devedesetih, čak i višestruko proročki unutar akcijske kinematografije i šire (Schwarzenegger kao politička figura, videokonferencije, glasovne aplikacije, samovozeći auti, tableti).

“Razbijač“ je predskazao politički korektnu budućnost filmova “PG-13“ predikata gdje je nasilje ublaženo, a akcijski junaci više ne smiju pušiti, prostačiti i ševiti kao u starim akcićima “R“ rejtinga – Spartanu ne dozvoljavaju da zapali cigaretu, svaki put kad ispali neku grubu riječ kažnjen je kreditom za kršenje “verbalnog moralnog zakona“ i ljubavni život mu je sveden na virtualni seks s Huxley. Film je prorekao da bi jednog dana mogli na muzejsku iskopinu pravih akcijskih prizora iz 20. vijeka gledati jednakom nostalgijom s kojom Huxley gleda na Spartana u akciji. Konačno, predvidio je i da će upravo Stallone (p)ostati “blast from the past“ poput Spartana. Bombastični akcijski heroj bolje prošlosti odmrznut u budućoj sadašnjosti da pokaže kako se nekad junačilo.

'Predsjednik Schwarzenegger? Ne želim znati!'

U jednoj sceni Huxley pohvali Spartanovu kondiciju - “Nije loše za 74-godišnjaka“. Zanimljivo je da Stallone danas ima blizu 74 godine (71) i još uvijek je u zavidnoj akcijskoj kondiciji, stoga bi mogli reći i da je “Demolition Man“ neposredno najavio i gerijakciju, odnosno junačenje u poodmakloj dobi. Spartan je, dakle, još jedan Stalloneov “meta“ lik, a film je pun zgodnih metafilmskih štoseva, ne samo onih populističkih (polica s 3 školjke). Najpoznatiji se tiče Stalloneove zezancije na račun prijatelja i rivala Schwarzeneggera. “Imam vizuale iz knjižnice predsjednika Schwarzeneggera“, govori Huxley. “Bio je predsjednik“, čudi se Spartan i doda “Nemoj mi ništa reći. Ne želim znati“. Iste godine, “Posljednji akcijski junak“ je, pak, Stallonea postavio na plakat “Terminatora 2“. Zgodan je štos i kad Huxley prizna da je učila “tako udarati“ gledajući filmove Jackieja Chana koji je, uzgred, bio razmatran za ulogu Simona Phoenixa nakon što je Stallone uskočio u projekt, ali se bojao da bi ta uloga naškodila njegovom herojskom imidžu. Naime, “Razbijač“ je bio izvorno planiran za akcijski duel Van Dammea i Seagala, u stilu “Univerzalnog vojnika“ (Van DammE vs. Lundgren), što je propalo kad nitko od njih nije htio igrati negativca. “Demolition Man“ je od “Universal Soldiera“ preuzeo kriogeno zaleđivanje za kasniju “rehabilitaciju“, s tim da je zamjetan utjecal i “Total Recalla“ u priči u despotu budućnosti (Nigel Hawthorne) koji nastoji skršiti podzemni pokret otpora (“huligane“ predvodi Denis Leary).

Naslovnica Cinemark