Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

SNAGA JE U MENI Jak, jači, Jake

FILM: Stronger; drama; SAD, 2017.; REŽIJA: David Gordon Green; ULOGE: Jake Gyllenhaal, Tatiana Maslany; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: ****

U još jednoj snažnoj izvedbi Gyllenhaal izvrsno predočava slojevite unutarnje osjećaje lika koji se manifestiraju prema van, ulazi u vjerojatnu kandidaturu za Oscara i sa sigurnošću se nameće kao najbolji glumac svoje generacije.

“Jednog dana ću opet hodati s tobom.“ – “Snaga je u meni“ (2017.)

Posljedice terorističkog napada na Bostonski maraton 2013. godine u drami “Snaga je u meni“ osjećaju se jednako snažno kao u recentnim “Bostonskim herojima“, možda i snažnije. Veliko je to postignuće za film znatno manji na budžetskoj i inoj skali. “Patriots Day“ redatelja Petera Berga bio je gotovo rađen kao doku-dramski blockbuster, snimljen iz trilernog, djelomično akcijskog i “disaster movie“ rakursa. Likovi su nam se predstavljali kao u filmu katastrofe i čekali smo na iglama da (im) se dogodi neminovna katastrofa, prethodno izrežirana od strane stvarnoga života, a zatim pratili razvoj događaja nakon nje, odnosno lov na teroriste.

Termin “Boston Strong“ (“Boston snažni“ ili “bostonski snažno“) u tom se filmu odnosio na čitav grad, Bostonce koji su, kao (in)direktne žrtve dvostruke eksplozije, pokazali zajedništvo i nepokolebljivost u inat terorizmu. Boston je radio za lokalnu i državnu policiju te pripadnike FBI-ja, davao im dojave i informacije potrebne za hvatanje terorista, a Berg je pipao patriotski puls cijeloga grada, ako ne i uopće Amerike, prateći nekolicinu likova prije i poslije eksplozije, mahom Bostonce, obične ljude, policajce, ali i strance (FBI), čak i negativce.

Ukratko, “Bostonski heroji“ su bili film za narod u dva doslovna smisla. U režiji Davida Gordona Greena “Stronger“ je stubokom drukčiji film, intimniji i manje populistički, fokusiran na jednog Bostonca, pa tek onda njegove bližnje, no usprkos tome, ili upravo zbog toga, funkcionira kao popratni komad “Patriots Daya“, dvojajčani blizanac koji se sa starijim filmskim bratom nadopunjuje i čini da slika bostonske tragedije bude potpun(ij)a. Eksplozija je kratka i trenutačna u filmu “Snaga je u meni“.

Do nje režiser relativno brzo dolazi i ne bilda toliko iščekivanje prasnuća, premda znamo da će se dogoditi i pretvoriti u invalida protagonista Jeffa Baumana (Jake Gyllenhaal) kojeg smo netom upoznali kako s posla trči u kafić gledati utakmicu s frendovima i ondje zatječe bivšu djevojku Erin Hurley (divna Tatiana Maslany). Za ovaj film nije toliko važno ono prije eksplozije, nego poslije. Gordon Green i Gyllenhaal postavljaju glavni lik “na noge“ točno koliko treba kako bi gledatelj dobio pojam o njegovoj trodimenzionalnosti, da bi ga potom ostavili bez nogu i prepustili da se nosi s tjelesnim hendikepom i postane samostalno utjelovljenje kovanice “Boston Strong“.

Nesretni Jeff je u eksploziji izgubio obje noge, amputirane iznad koljena, a ovo je, dakle, njegova priča. Sve ono čemu je Berg pridavao pažnju u svome filmu ovdje je u pozadini, primjerice da članovi Jeffove obitelji bučno navijaju i vesele se što su policajci sredili prvog sumnjivca kad čuju vijest na radiju dok se nalaze u bolničkoj čekaonici ili kasnije, kod kuće, kad dolija i drugi terorist. Istina, Jeff je vidio jednog bombaša koji je postavio bombu z kućne radinosti (čavli, sačma…) pored njega, no kad to saopći policiji kamera ne ide za njima u potragu, nego ostaje s njim i Erin.

Jeff i njegovi osjećaji su u prvom planu filma, svijet oko njega u drugome. Nigdje to nije više razvidno nego u sceni Jeffova prvog previjanja/skidanja zavoja nakon amputacije koja ga je, napisat će u šali, pretvorila u poručnika Dana (Gary Sinise, “Forrest Gump“). On to odbija gledati i skreće pogled prema Erin, stoga ni kamera ne gleda, već hvata njih dvoje u for planu i fokusu, dok je sve što se odvija iza njih zamućeno. Redatelj jednako postupa i u trenutku Jeffova izlaska iz bolnice u kolicima, držeći kameru na njemu radije nego na “papparazzima“ koji ga čekaju ispred za izjave.

U ove dvije scene staje sve što trebate znati o “Strongeru“. To je bolna drama, ponekad i prilično neugodna za gledanje, onako kako neugodni znaju biti art filmovi, te ranjena ljubavna priča smještena u Jeffov zatvoreni, unutarnji svijet u koji pokušava prodrijeti onaj “vanjski“. Kamera ne zatvara oči pred scenama kakve se rijetko viđaju u sličnim ostvarenjima, tipa da će Jeff biti pijan i umrljan vlastitim izmetom. Film detaljno kronicira njegov težak oporavak, od navikavanja na naizgled obično korištenje kade i WC-školjke odakle će prvi put pasti i jauk od udarca utišati ručnikom, do rehabilitacije i probi za proteze/umjetne noge. A to je ništa prema eksplicitnom “flashbacku“ na teško ozlijeđenog Jeffa i trenutak netom nakon eksplozije, neočekivano ubačenom negdje oko polovice filma.

Poslije takvih horora scene s Erin dođu kao melem na ranu i za nas i za njega, posebice kad kamera lijepo lice djevojke snima kroz njezinu dugu kosu, premda ni tu nema idealiziranja. Odnos mladih ljudi je kompleksan s obzirom na situaciju koja uzima psihofizički danak, a i činjenicu da je Jeff radi Erin došao na Bostonski maraton kako bi je bodrio dok trči. Na koncu, u njegov i njihov život nepozvani ulaze mediji ili obični ljudi koji Jeffa prepoznaju kao “onog s kolicima“, vide u njemu heroja i simbol, žele intervju ili “selfie“, što odobrava njegova majka (dobra Miranda Richardson) sluteći financijski potencijal.

Redatelj u tom segmentu znade popustiti navali “bergovskog“ sentimentalnog patriotizma (“Teroristi ne smiju pobijediti“, “Ne mogu nas slomiti“) i povlači paralele između Jeffove herojske rehabilitacije i oporavka samog Bostona, ali brzo nas otrijezni prizorom junaka kad ostane sam sa sobom i svojim neherojskim mislima, tj. vlastitom svakodnevnom bitkom s invaliditetom, daleko od pogleda javnosti. U još jednoj snažnoj izvedbi Gyllenhaal izvrsno predočava slojevite unutarnje osjećaje lika koji se manifestiraju prema van. S filmom “Snaga je u meni“ on ulazi u vjerojatnu kandidaturu za Oscara i sa sigurnošću se nameće kao najbolji glumac svoje generacije. Jak, jači, Jake.

'Noćni' Gyllenhaal

Jake Gyllenhaal trebao je dobiti oskarovsku nominaciju za (dosad najbolju) ulogu u “Noćnim kronikama“, a mogao je i za izvedbu u “Noćnim životnjama“. Posljednjih nekoliko godina ovaj glumac je svakako u uzlaznoj putanji i karijeru je nakrcao velikim ulogama i(li) filmovima (“Izvorni kod“, “Zatočene“, “Posljednja patrola“, “Neprijatelj“, “Lijevi kroše“).

Naslovnica Cinemark