Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

ČUVAJ ME S LEĐA Na pariće razbrojs

FILM: The Hitman's Bodyguard; akcija; SAD/Kina/Bugarska/Nizozemska, 2017.; REŽIJA: Patrick Hughes; ULOGE: Ryan Reynolds, Samuel L. Jackson; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: ** ½

Umjereno zabavni 'The Hitman's Bodyguard' u potpunosti je i s malo izvornosti sastavljen od žanrovskih odrednica boljih akcijskih ('buddy') filmova. Likovi se prečesto stavljaju u već viđene akcijsko-komične situacije unutar žanra, a opća mjesta tek rijetko bivaju osvježena nekim zgodnijim trenutkom.Teško je izbrojati koliko je puta Jackson uskliknuo 'motherfucker', što može poslužiti kao okvir za 'drinking game'. Svaki put kad to čujete, ispijete žesticu i do kraja filma bit ćete lijepo omamljeni da možete zanemariti manjak njegova identiteta i višak vizualne ružnoće.

“Koristan si kao kondom u samostanu.“ – “Čuvaj me s leđa“ (2017.)

Interakcija karakterno suprotiva dvojca i spektakularna akcija sklopljena od pucnjava, potjera ili eksplozija slažu se već dobrih 35 godina, još tamo od žanrovskog klasika “48 Hours“ (1982.) Waltera Hilla. Za milenijalce su akcijski “buddy“ filmovi vjerojatno stari kao starost. Žanr kojeg je (re)definirao scenarist Shane Black (“Smrtnosno oružje“, “Prljavi igraju prljavo“, “Pakleni poljubac“, “Dobri momci“) prilično je odavno proslavio srebrni pir, već je lagano na putu prema zlatnom i dijamantnom.

Najnoviji “buddy“ duo koji se mrzi i voli kao stari bračni par utjelovljuju Ryan Reynolds i Samuel L. Jackson, poznati kao Marvelovi likovi Deadpool i Nick Fury. Budući da se Jackson uspješno okušao u ovakvom tipu filma (moderni akcijski klasici “Die Hard 3“ i “The Long Kiss Goodnight“), mudra je odluka da upravo on nosi glavninu “buddy“ tereta u akciću “Čuvaj me s leđa“. Glumac je veoma raspoložen u ulozi plaćenog ubojice Dariusa Kincaida kojeg Reynoldsov agent za zaštitu Michael Bryce treba dovesti u Haag do točno određene ure na suđenje protiv bivšeg bjeloruskog predsjednika, diktatorskog Vladmira Dukoviča (Gary Oldman).

Nakon niza Marvelovih verbalnih “PG-13“ restrikcija, Jackson gušta u prepoznatljivom “pičketavanju“ odobrenom “R“ predikatom (“Kujo, molim te“), a u tome mu parira Salma Hayek u sporednoj ulozi Dariusove djevojke koja je u najboljoj sceni filma osvojila njegovo srce mlateći cijeli meksički kafić na taktove Lionel Ritchiejeve pop-laganice “Hello“ iz “juke-boxa“. Teško je i navesti koliko je puta u “The Hitman's Bodyguard“ Jackson uskliknuo svoju “trade-mark“ poštapalicu “motherfucker“, pa nije čudno što ga Reynolds metafilmski zeza da je “uspio sam uništiti riječ mamojebac“. Brojanje riječi “mamojepče“ moglo bi poslužiti kao okvir za filmofilski “drinking game“. Ono, svaki put kad to čujete, ispijete žesticu.

Do kraja Jacksonove i Reynoldsove “buddy“ akcije bit ćete lijepo omamljeni, baš kako treba da možete dovoljno guštati u umjereno zabavnom filmu, zanemariti njegov manjak identiteta i višak vizualne ružnoće. Za ovo prvo nisu krivi glumci - Reynolds i Jackson ilustriraju tračke osobnosti likova, suptilnog Brycea s motom “dosadno je najbolje“ i nesuptilnog Kincaida, dostatno se fino verbalno-fizički nadmudruju (“Moj posao je da te spasim od nevolje. Ja jesam nevolja!“), čak povremeno daju karakterima i pokoji gram “težine“ (“Tko je više zao, onaj koji ubija zle mamojepce ili onaj što ih štiti?“), osim kad ne forsiraju “mismatched“ komiku kao u Michaelovom natpjevavanju Dariusa s pjesmom “The Sign“ sastava Ace Of Base.

Krivi su bezlični scenarij Toma O'Connora, autora direktno-na-video akcića “Fire With Fire“ s Bruceom Willisom, kao i režija Patricka Hughesa, znanog po trećem i najslabijem dijelu gerijakcijskog serijala “The Expendables“. O'Connor i Hughes likove prečesto stavljaju u već viđene akcijsko-komične situacije unutar “buddy“ žanra da bi ovo bio novi “The Last Boyscout“ ili “The Nice Guys“. Opća mjesta tek rijetko bivaju osvježena nekim zgodnijim trenutkom, tipa da prilikom kretanja “na tri“ - kao zaštitnog znaka Riggsa i Murtaugha (“Lethal Weapon“) - Darius krene odmah na “jedan“ i uslijedi “bum“.

“Čuvaj me s leđa“ je “buddy“ akcić na parove razbrojs, u potpunosti i s malo izvornosti sastavljen od žanrovskih odrednica boljih akcijskih filmova, njih barem desetak. Hvatajući rijetke kokice “popcorn“ zabave poput Dariusa u finalnoj jurnjavi, nagledaniji filmofili će prepoznati utjecaj “(Još) 48 sati“, “Ponoćne utrke“, “Smrtonosnog oružja“, “Prljavi igraju prljavo“, “Velikog izazova“, “Na vatrenoj liniji“… naredanih u kadru bez istinski pamtljive akcijske ili crnohumorne (auto)referentnosti.

Najviše kreativnosti pokazano je na plakatu filma s Reynoldsom i Jacksonom u pozi Kevina Costnera i Whitney Houston na posteru za “The Bodyguard“. Gotovo sve u generički režiranom filmu zove na “deja vu“, od raspjevanih pop-hitova u nasilnim scenama kao u Reynoldsovu “Deadpoolu“, preko njegovog “deadpoolovskog“ portreta agenta Michaela (doista glumi Deadpoola u svakoj ulozi), do Oldmanove varijacije na vlastitu ulogu negativca s ruskim akcentom iz akcijskog hita “Air Force One“. Sve bi to bilo privlačnije da oko ne žulja neprivlačna fotografija.

“The Hitman's Bodyguard“ ima nevjerojatno ružnu zrnatu fotografiju, valjda najružniju nakon “Plaćenika 2“ i “Pada Olimpa“. Vizual filma “Čuvaj me s leđa“ negdje je između “direct-to-video“ akcića i Euro-akcija na tragu “Bourneova“ s potpisom producenta Luca Bessona, bliži prvima. Rekli bismo da snimatelj Jules O'Loughlin zaslužuje ukor i za to pored nepotrebnog glavinjanja kamerom, kao i direktori fotografije prethodno navedenih filmova Shelley Johnson i Conrad W. Hall, ali njih trojica su redom snimili sinematski nemjerljivo raskošnijeg “Krampusa“, “Kapetana Ameriku“ i “Punishera“. Nije, dakle, u njima problem, stvar je u produkcijskim vrijednostima.

Čini se da, neovisno o proračunu, filmovi producentske kompanije specijalizirane za akcije Millenium Films jednostavno ne mogu ispasti ljepši sa setovima u Istočnoj Europi, najčešće Bugarskoj koja (ovdje) glumi London i Amsterdam. U usporedbi s Milleniumovim filmovima niskobudžetni Cannonovi akcići osamdesetih (“Nestali u akciji“, “Invazija na SAD“) izgledaju kao visokobudžetni Carolcovi (“Rambo III“, “Cliffhanger“). Millenium nastavlja poružnjivati jedan od najljepših žanrova. “Buddy“ akcija je pala kao još jedna žrtva tog poružnjivanja.

Potjera kanalima u Amsterdamu

Kolovoz 2017. u hrvatskim kinima podsjetio je na kolovoz 2010., kad su u kratkom roku četiri akcijski orijentirana filma drmala kinima – “Plaćenici“, “Salt“, “Noć i dan“ i “Luzeri“. Ove godine to su “Čuvaj me s leđa“, “Atomska plavuša“, “Vozač“ i djelomično “American Made“. Lijepo je vidjeti da žanr živi, no “The Hitman's Bodyguard“ je nažalost ispao i akcijski najslabiji film u nizu, unatoč kamionima-bombama, izlijetanjima kroz vjetrobransko staklo itd. Jedino je potjera kanalima u Amsterdamu vrijedna pažnje, a posebice njezin akcijski “slapstick“ početak, jedini režijski nadahnjujući Hughesov trenutak – Reynoldsov lik ispija žesticu u kafiću na ulici, dok Jacksonov izaziva nered u pozadini iza njega. Možda potencijalni nastavak bude bolji, nadražen Michaelovom izjavom da će se prebaciti na zaštitu slavnih/boy bendova.

Naslovnica Cinemark