Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

TOP GUN Kokpit, i to je Amerika

FILM: Top Gun; akcija; SAD, 1986.; REŽIJA: Tony Scott; ULOGE: Tom Cruise, Kelly MacGillis; OCJENA: ****

Jedan od najpopularnijih filmova 80-ih, 'Top Gun' je donio Americi prividnu pobjedu sa zalogom za budućnost – sanirao je rane američke vojske zadobivene u Vijetnamu i osokolio Amerikance da bi 'ovaj put' mogli pobijediti, ali i podvalio subverziju.

Oblikovanju pojma šminkerskog MTV-jevskog pop-rock blockbustera osamdesetih najviše je pomogao “Top Gun“ (1986.) redatelja Tonyja Scotta i producentskog dvojca Don Simpson-Jerry Bruckheimer. Želite li nekome pokazati primjerak takvog filma koji je pomirio akciju, romansu i mjuzu, izbor teško da pada dalje od “Top Guna“, svojevrsnog “Rockyja“ i “Flashdancea“ na nebesima, toliko popularnog da je jednostavno morao dobiti vlastitu parodiju u “Kakvim frajerima“.

“Top Gun“ je “so 80's“, svakako jedan od audiovizualno najprepoznatljivijih hitova osamdesetih, ali i zanimljivo usklađen s vizionarskom mehanizacijom, pa i militarizacijom (šireg) akcijskog žanra dekade uz (ne)skriveni ironijski odmak. Tehnologija i mašinerija počeli su uzimati maha i postali “strojovođe“, a “Top Gun“ je u tom smislu bio nekakav međaš između “Plavog groma“ i “RoboCopa“. Borbeni avioni djeluju kao produžena ruka likova, što će u budućnosti, tj. našoj stvarnosti bespilotnih letjelica, doslovce i postati.

Kad “opasni i nerazboriti“ junak Maverick (Tom Cruise) ne leti mrtav-hladan s F-14, on jurca kawasakijem za mlažnjakom zadovoljavajući “potrebu za brzinom“ u kadrovima koji možda i najbolje sumiraju film. Sve je u “Top Gunu“ u znaku “hardwarea“, od nosača aviona do sintisajzerskog pop-rocka Harolda Faltemeyera na soundtracku i himničkih “synth“ hitova s kojima se film automatski asocira poput “Danger Zone“ Kennyja Logginsa, posvećene i motoru nadzvučnog stroja (“Revvin’ up your engine/Listen to her howl and roar, Metal under tension, Begging you to touch and go…“).

Puno je metala u zraku i aerodinamična akcija, ponajbolja svih vremena, svojom supersoničnom spektakularnošću još uvijek oduzima dah (“Take My Breath Away“), baš kao ljepota Kelly MacGillis. Danas bi “Top Gun“ na velikom ekranu bio podjednako uzbudljivo i vrtoglavo kinoiskustvo. Zračna fotografija precizno prati koreografiju zahvaljujući za ono doba nevjerojatnim manevrima akcijske kamere Jeffreyja Kimballa koja budi instinkt za letenje i okreće se za 360 stupnjeva, ali nije dezorijentirajuća, iako na prvu izgleda poput vožnje na mehaničkom biku, kao u prvoj sceni s kulminacijom u Maverickovu izokretanju svog aviona da dođe poviše MiG-a i polaroidom fotografira neprijateljskog pilota, pokaže mu srednji prst i odjezdi.

Akcija je ispraćena unutar kokpita, s krila i sa repa, kako bi gledatelj dobio s(t)imulacijski “need for speed“ i doživljaj zračnih ludorija i dvoboja pri brzini od dva maha, ali i pogibeljnosti aktiviranja sjedišta za izbacivanja iz aviona, kao na primjeru neprežaljenog, još uvijek tužnog stradavanja Maverickova prijatelja Goosea (Anthony Edwards). Preleti, nadlijetanja, izokretanja i vertikalni potezi pilota usijane glava s kosom u plamenu izazivaju podjednak udar adrenalina kao nekad.

Avioni od 30 milijuna dolara ulijeću u kadar kao morski psi parajući plavo nebo krilima i prolazeći kroz oblake, nerijetko snimljeni fetišistički dok polijeću/slijeću u zoru ili sumrak. Zbog takve fetišizacije “Top Gun“ je pionirski primjerak pornografije vojne mašinerije (“military porn“), omiljene Michaelu Bayu, nadograđene na kultu patriotskog militarizma “Ramba II“ i sličnih akcijskih filmova nastalih kao posljedica poraza Amerike u vijetnamskom ratu. “Hoćemo li ovaj put pobijediti“, pitao je Rambo kad mu je nadređeni časnik ponudio akciju spašavanja nestalih američkih vojnika u Vijetnamu.

Pobjedili su na simboličnoj ravni, no bila je to relativno gorka pobjeda, a svakako individualna, Rambova. Americi je pod hitno trebao masovniji eskapizam, iluzija američke pobjede u aluziji na Vijetnam. Trebao joj je “Top Gun“. Sjena Vijetnama natkriljuje Scottov film. Otac Mavericka, također pilot, u Vijetnamu je nestao/stradao pod nerazjašnjenim okolnostima, dok mu očev ratni drug i sadašnji nadređeni Viper (Tom Skerritt) ne otkrije što se točno dogodilo. Maverickov otac se ponio kao junak i spasio nekoliko zrakoplova unatoč tome što je njegov bio pogođen.

Tek kad je čuo tu priču Maverick se uspio otarasiti prošlosti koja mu je stalno bila na repu i poletjeti bez utega. S njim je poletio i “Top Gun“ donijevši Americi prividnu pobjedu sa zalogom za budućnost – sanirao je rane američke vojske zadobivene u Vijetnamu i osokolio Amerikance da bi “ovaj put“ mogli pobijediti i za početak ponijeti prevagu u Hladnom ratu rušeći MiG-ove, makar je Scott bio dovoljno trezven da negativci nemaju nacionalnost. Ako je netko dvojio hoće li pristupiti američkoj vojsci, “Top Gun“ mu je pomogao da se definitivno prijavi.

Testosteronski “Top Gun“ potiče gledatelja da postane pilot i poleti s Maverickom. Nijedan film prije i poslije “Top Guna“ nije djelovao poput oživljenog plakata za vojačenje, čak ni njegova preteča u vojnoj uniformi “Oficir i džentlmen“. Tu dolijećemo i do ironije koja prizemljuje maskulini i militaristički blockbuster s nebesa, “subverzije na masovnoj skali“ prema riječima “nakokana“ Tarantina u filmiću “Sleep With Me“, možda i najveće tog tipa nakon spektakla s jurnjavom četveroprezima “Ben Hur“ i “gay“ podteksta između naslovnog junaka i Mesale.

Tarantino je nazvao “Top Gun“ svojevrsnim “gay“ filmom i opisao ga kao borbu Mavericka s vlastitom homoseksualnošću - on je razapet između seksi instruktorice Charlie (MacGillis) i naočitog pilotskog takmaca Icemana (Val Kilmer). Pretjerano ili ne, Scott je zaista obojao film homoseksualnim tonovima i podvalio subverziju, od aviona kao falusoidnih simbola kojima upravljaju muškarci sjedeći u “cockpitu“, preko djevojke muškog imena Charlie, u jednoj sceni odjevene u pilota s kapom i sunčanim naočalama, do odbojke na pijesku ozvučene pjesmom “Playing With The Boys“. Subverzija je u “stealth“ modu poletjela nebu pod oblake. Kokpit, i to je Amerika.

'You can be my wingman anytime'

Tumačenje “Top Guna“ ide tako da Mavericka na koncu, po okončanju zračne bitke, pridobiva Iceman u Tarantinovoj viziji filma. Njih dvojica se grle i Iceman kaže “Man, you can ride my tail anytime!“, a Maverick će na to “You can ride mine“. U završnici jesu pali zagrljaji zbog pobjede i kresanja krila protivničkim MIG-ovima, ali Maverick je ostao s Charlie u zadnjem kadru filma. Tarantino, začudo, nije točno prepričao citat ili ga je slobodno interpretirao. Iceman je zapravo rekao “You can be my wingman anytime“ i dobio odgovor “Bullshit, you can be mine“. Prevedeno na hrvatski - “Možeš biti moj pratioc bilo kad“.

Naslovnica Cinemark