Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

DVA SUPERPOLICAJCA Pleskanje i šaketanje do mile volje

FILM: I due superpiedi quasi piatti/Crime Busters; akcijska komedija; SAD/Italija, 1977.; REŽIJA: Enzo Barboni; ULOGE: Terence Hill, Bud Spencer; OCJENA: *** 1/2

Spencer i Hill udaraju brigu na veselje kao predstavnici prosječnog gledatelja od Italije do ex-Jugoslavije, nekog debelog buzde ili mršavijeg, žilavog fićfirića, koji nije mogao izvesti 'yoko geri', ali je zato kadar nekoga zviznuti šakom ili pleskom.

Teleportacija ravno u kina djetinjstva slijedi svakome tko je odrastao u sedamdesetima/osamdesetima ako zaplovi filmskim vremeplovom nazvanim “Dva superpolicajca“ (1977.) kojim upravlja legendarni akcijsko-komični dvojac Bud Spencer i Terence Hill. Originalno naslovljen “I due superpiedi quasi piatti“, ili na američki “Crime Busters“, film je klasični primjerak udaračke akcijske komedije sa Spencerom i Hillom, nasljednik “Pazi da ne bude gužve“ i preteča “Superpolicajaca iz Miamija“, uzgred njihova jedanaesta suradnja i jedna u nizu s redateljskim potpisom Enza Barbonija, znanog po zvučnijem imenu E.B. Clutcher.

“Dva superpolicajca“ su utjelovljenje riječi “razbibriga“. Spencer i Hill udaraju brigu na veselje i razbijaju je šakama i pleskama do mile volje. Pogledajte samo akcijsku scenu na terenu za američki nogomet. Nema šanse da se nećete nasmijati na “touchdown“ filma, kad XXXL Spencer zavitla rukom dva-tri puta kao da je elisa helikoptera i odalami šakom nekog nesretnika da ovaj poleti u zrak i proleti kroz gol. Ili kad kasnije u akciji još eksplicitnije pronađe komediju, dobaci protivniku “Hvataj“ i baci mu kuglu koju, jasno, neće uhvatiti prije nego mu padne na nogu.

Socijalni tonovi se čuju tek kad se pojačani udarci stišaju, što se događa u pravilnim razmacima, ponekad s dosta praznog hoda na štetu filma koji izvorno traje gotovo dva sata, stoga nas ne čudi da RTL nudi verziju od optimalnijih 98 minuta, skraćenu za američko tržište. S reklamama će, tako, malo tko opaziti da Wilbur Walsh (Spencer) i Matt Kirby (Hill) na početku priče očajnički tragaju za lučkim poslom, ali ih mutikaše ucjenjuju provizijom od 30 posto, kao i podzaplet s kineskim imigrantima.

“Ako dam 30 posto, neću imati ništa. Moram jesti“, kaže Wilbur koji ulijeće u film akcijsko-kulerski stojeći na viljuškaru u vožnji, a Spencerova korpulentnost je istaknuta natpisom “jumbo“ na širokim leđima jakne. “Već si debeo, ostani mršav“, odgovara mu poslodavac nesvjestan da će to požaliti jer očito je krivo procijenio mrcinu. Wilbur stavlja nogu na gumu njegova auta koja će izdušiti pod pritiskom gromade i potom pomoćnike negativca poslati na zemlju. Slična situacija se događa kad po posao dođe i Matt. Šake sijevaju, negativci padaju.

“Imamo dosta toga zajedničkoga“, zaključuje Matt koji, kao i svi Hillovi likovi, uvlači povučenog Spencerova Wilbura u zajedničku avanturu kako bi postali slučajno-namjerni partneri i prikladno ga naziva buldožerom i šleperom. Ovaj put Spencer i Hill greškom postaju (super)policajci nakon što naume opljačkati supermarket. Scene njihovog novačenja i treninga nedvojbeno su inspirirale komični serijal “Policijska akademija“ sa zabavnim “slapstick“ momentima odvaljivanja vrata automobila i tome slično. Mogli bismo reći da je po Mattu skrojen lik Mahoneyja (Steve Guttenberg), a po Wilburu – Hightower (Bubba Smith).

Prizor Matta i Wilbura na policijskim motociklima možda je nadahnuo i seriju “Chips“, tko zna. A na novo gledanje “Crime Bustersa“ upada u oči da je filmove dua Spencer-Hill pratio i jedan Jackie Chan, proslavljen “Pijanim majstorom“ 1978. godine. Chan je Buster Keaton akcijske komedije, a njih dvojica Stanlio i Olio. Dakako, razlika je u borilačkoj koreografiji koja je razdvajala talijanske udarače od dalekoistočnih u kinima sedamdesetih i osamdesetih. Filmovi Chana i Brucea Leeja slavili su ljepotu akcijskog pokreta i imponirali prosječnom gledatelju ubojitom borilačkom spremom mišićavim tijelom isklesanog junaka.

U akcijskim komedijama poput “Dva superpolicajca“ Spencer i Hill bili su tučari iz naroda, heroji radničke klase, predstavnici prosječnog gledatelja od Italije do ex-Jugoslavije, nekog debelog buzde ili mršavijeg, žilavog fićfirića, koji nije mogao izvesti “yoko geri“, ali je zato kadar nekoga zviznuti šakom ili pleskom. U finalu Wilbur i Matt poput Chanovih likova koriste sve što im dođe pod ruku i nogu u tučnjavi s najmanje 20-ak protivnika, rekvizite kao što su kugle za biljar, tj. kuglanje, ali koreografija je nalik masovnoj tuči ispred neke zadruge. Akcijska scena u kuglani višestruko je pogođena, pa i blago ironična za ovaj tip filma. Udarci otvorenim i zatvorenim dlanom po nečijoj glavi zvuče poput kugle u dodiru s porušenim setom čunjeva na stazi za kuglanje.

Prijatelji za vjeke vjekova

Pažljivije uši čut će da lik Terencea Hilla u jednom momentu kaže “onaj tko nađe prijatelja, našao je blago“. Osim što je njegova rečenica poslužila kao potvrda vječnog prijateljstva sa Spencerom, ujedno je bila i svojevrsna najava filma “Who Finds A Friend Finds A Treasure“ ili “A Friend Is Treasure“ koji je snimljen četiri godine kasnije.

Naslovnica Cinemark