Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

PAKAO NA ZEMLJI Pokora vestern horora

FILM: Brimstone; vestern; Nizozemska/Francuska/Njemačka/Belgija/Švedska/Velika Britanija/SAD, 2016.; REŽIJA: Martin Koolhoven; ULOGE: Guy Pearce, Dakota Fanning; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: *** 1/2

'Brimstone' je film pokorničkog karaktera koji se preživljava, podjednak test izdržljivosti za grešni žanr ekstremnih vesterna tipa 'Bone Tomahawk', heroinu i publiku od strane starozavjetno raspoloženog redatelja koji, moguće, odriješava neke vlastite grijehe.

Programska vodilja vitalnog Motovun Film Festivala od njegova osnutka naginje brutalnim, beskompromisnim ostvarenjima potencijalnog kult statusa. No, brutalnost i beskompromisnost ovogodišnjeg “Pakla na zemlji“ (“Brimstone“) nadilazi čak i otvorene motovunske granice što su, među ostalim, vodile prema francuskim ekstremistima i “Srpskom filmu“. Neljudske vizije Divljeg zapada koja nije za svačije oči, neugodan do bola, surov, mukotrpan i nemilo nastrojen prema heroini i gledatelju, “Pakao za zemlji“ nizozemskog art redatelja Martina Koolhovena ne zazire od teško probavljive psihofizičke monstruoznosti, mahom upućene pripadnicama nježnijeg spola - žene se premlaćuju opasačem i siluju, nose metalne žvale kao lik Carice von Houten i tome slično.

Film “Brimstone“ pripada uskoj grupi ekstremnih vesterna novog milenija koji plivaju protiv dominantne srednje struje kaubojskog žanra, riskirajući utapanje. U ekstremnim kaubojcima nema “jahanja u zalaz sunca s Grace Kelly“, ljepote jarkih panoramskih totala i crno-bijelih likova, niti dobro nužno pobjeđuje zlo. Sve je mračno, ružno, klaustrofobično, sivo, negativno. Da se najveći heroj vesterna John Wayne digne iz mrtvih i uleti u film poput “Brimstonea“, pitao bi se što se kvragu dogodilo i pucao si u sljepoočnicu, a glumio je i u nešto drukčijem kaubojskom klasiku “Tragači“.

Prosječni (anti)junaci “spaghetti westerna“, znatno krvavijih od klasičnih vesterna, s dosta sadizma i mizoginije, postavili bi slično pitanje i raširenih ruku stali pred “gattling“. Koolhovenov prvijenac na engleskom jeziku i najskuplji nizozemski film iza Verhoevenove “Crne knjige“ nastavljač je nepomirljive poetike novovjekih vesterna opore vizije kao što su “Uvjeti predaje“, “Homesman“ i “Ratna sjekira“ koji “špagete“ jedu za doručak. S prvim “Pakao na zemlji“ dijeli glumca Guya Pearcea, s drugim (anti)feministički “twist“ od ženske potlačenosti do izdržljivosti i ustrajnosti, s trećim, pak, nepopustljivo nasilje i sklonost hororskim slikama.

Jezivo uvjerljivi Pearce nalazi se u tijelu (bezimenog) velečasnog iz pakla koji iskrivljuje Bibliju i pronalazi opravdanja za vlastite grijehe, od zlostavljanja nadalje. “Čuvajte se lažnih proroka što dolaze u ovčjem runu, unutra su grabežljivi vuci“, propovijeda Velečasni spreman razviti “čišći oblik kršćanstva“ i sebi dodjeljuje ulogu psa ovčara koji “vraća janjad kad skrenu s puta“. Velečasni je božji čovjek, tvrde mjesni ljudi, no u njemu, ne samo metaforički, ima puno toga vražjega. On je tu da u ime Boga kazni nijemu Liz (Dakota Fanning u zasad najboljoj odrasloj ulozi), u njegovim očima “grešnu“ mladu ženu povezane nasilne prošlosti.

“Ovdje sam da te spasim da bi ti spasila mene“, govori Velečasni. Zašto, doznat ćemo u četiri poglavlja biblijski nazvana “Otkrivenje“, “Egzodus“, “Postanak“ i “Kazna“. Eliptične, retrospektivne strukture, izložena nekronološki, poput Pearceova “Mementa“, poglavlja idu natrag-naprijed u vremenu, obrnutim redom između prošlosti i budućnosti, otkrivajući s nekoliko preokreta dublje (i bolesne) odnose među likovima, korijene Lizina religijskog odgoja i razloge njezine nijemosti, kao i kontekst Velečasnove indoktrinacije i fanatičnog određenja prema njoj, ali i postavljajući temelje za užase koji dolaze ili, što je gore, tek trebaju doći.

U trećem poglavlju upoznajemo Liz kao tinejdžericu Joannu (igra je ekspresivna Emilia Jones) koja je prodana u bijelo roblje i svjedoči užasima u kupleraju, a u drugom je ona klinka u naselju religioznih nizozemskih doseljenika pod samoupravom svećenika, budućeg Velečasnog. Treće poglavlje prethodi drugom, a četvrto se nastavlja na prvo otvoreno Lizinom naracijom “U starom vijeku morao si biti ratnik da preživiš“. Akcent je na posljednjoj riječi “preživiš“. “Brimstone“ je film pokorničkog karaktera koji se preživljava, podjednak test izdržljivosti za grešni žanr ekstremnih vesterna tipa “Bone Tomahawk“, Liz i publiku od strane starozavjetno raspoloženog redatelja koji, moguće, odriješava neke vlastite grijehe. Pokora vestern horora.

Samouvjereni Koolhoven

Nizozemski režiser je uvjeren da je već veliko autorsko (prez)ime sudeći po samoproklamerskom natpisu “Koolhoven’s 'Brimstone'“ na ekranu.

Naslovnica Cinemark