Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

VALERIAN I GRAD TISUĆU PLANETA 'Peti element' bez petog elementa

FILM: Valerian And The City Of Thousand Planets; SF akcijska avantura; Francuska, 2017.; REŽIJA: Luc Besson; ULOGE: Dane De Haan, Cara Delevigne; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: ***

Doživljajna razina 'Valeriana' je krajnje ambiciozna u smislu kinoatrakcije i Besson je tu u 'Petom elementu'. Ipak, od cjelovitosti legendarnog prethodnika dijeli ga nekoliko elemenata, uključujući onaj ključni, peti. Nema tih specijalnih efekata koji bi stvorili kemiju između Danea De Haana i Care Delevigne da bismo marili za romansu njihovih likova, za razliku od Brucea Willisa i Mille Jovovich.

Dvadesetu godišnjicu SF akcijskog klasika “The Fifth Element“ redatelj Luc Besson obilježava njegovim svojevrsnim nastavkom. “Valerian i grad tisuću planeta“ je “Peti element“ za 21. stoljeće. Napisali bismo “Šesti element“ da je film bolji od prethodnika, ali nažalost nije. No, svakako je barem jednu svjetlosnu godinu/ocjenu ispred recentnih svemirskih opera kao što su precijenjeni “Čuvari galaksije 2“, “Ratovi zvijezda: Sila se budi“ ili “Jupiter u usponu“. Za blockbuster realiziran poglavito u francuskoj produkciji, “Valerian And The City Of A Thousand Planets“ se hollywoodski trudi pomicati granice CGI-ja i prilično je spektakularan komad znanstvene fantastike, kao što je nekoć bio “The Fifth Element“, gotovo rame uz rame sa “Star Warsima“ i nedostižnim “Avatarom“.

“Ratovi zvijezda“ i “Avatar“ su također (djelomično) inspirirani francuskim strip-serijalom “Valerian And Laureline“ Pierrea Christina i Jean-Claudea Mezieresa započetim davne 1967. godine, međutim u kina su stigli prije i sad Bessonov film uspoređujemo s njima, umjesto obratno. U tom vidu “Valerian i grad tisuću planeta“ je filmski brat poprilično podcijenjenog “Johna Cartera“ Andrewa Stantona nastala prema arhetipskom “sci-fi“ romanu Edgara Ricea Burroughsa kojeg su isto tako pretekli spomenuti SF-ovi i posredno ga koštali statusa hita u (američkim) kinima, kao što će koštati i njega, snimljenog prema široj publici manje poznatom predlošku od Marvelovih stripova.

Film je nastao s jednakom dječjom bezazlenošću poput “Johna Cartera“, usporedivom s “Flashom Gordonom“ u domeni sličnih SF-ova. Redatelj Besson je vječni 15-godišnjak u duši, a “Valeriana“ je želio snimiti otkad zna za sebe, da bi konačno dobio priliku kad su posebni učinci razvijeni da sve što je izmašta(n)o na javi ili u snu može pomoću računala zaživjeti na kinoplatnu. Netko u publici bi na momente mogao pomisliti da s Bessonom sanja ispred velikog ekrana, posebice ako gleda film u kasne sate kad je vrijeme za spavanje.

Uglavnom, Besson je izmaštao štošta, režirajući film naivnošću i prostodušnošću jedne Leeloo Multipass, kao da sebe i publiku tek upoznaje s filmskim svijetom znanstvene fantastike, počevši s uvodnom sekvencijom ispraćenom u svemir mitskom Bowiejevom “Space Oddity“, kad kronicira protok godina (1975., 2020., 2031. itd.) i mjenu civilizacija, tj. izvanzemaljskih rasa na golemoj međugalaktičkoj postaji, od životinjskih do robotskih. Titularni grad tisuću planeta sa svim živim vrstama, kojeg će agent Valerian (Dane De Haan) proći uzduž i poprijeko u jednom atraktivnom neprekinutom kadru, imponira plinovitim i potopljenim dijelovima, gdje obitavaju dinosaurolike vodene beštije.

A imaginacijski je osobito nadimajući početak filma na (ubrzo devastiranom) oceanskom planetu Mül s druge strane svemira. Nalazimo se na nekakvom partijanerskom otoku ljubavi u gluho jutro nakon što je after-party završio, među androginim alienskim narodom, nalik dalekim rođacima “Avatarovih“ Na'vija i “Prometejevih“ Inženjera, koji se umiva u peharu kozmičkih bisera i uživa u spokoju pogleda na bijelu pješčanu plažu i svijetloplavo more, ukrašene golemim školjkama i koraljima. Na vizualnom planu Besson stavlja “biserje pred svinje“, samo što će to rijetko tko opaziti s očima bombardiranim mahom jednim te istim pikselima na pretrpanom tržištu, može i tržnici, ljetnih blockbustera.

Slučajno ili namjerno, Besson postavlja jednu scenu unutar velike svemirske tržnice, nekakvog istanbulskog bazara u videoigrici “Trona“ i “Matrixa“, koja opstoji u drugoj dimenziji s “levelima“, hologramima i virtualnim čudesima. “Naočale vam trebaju da vidite drugu dimenziju“, govore Valerianu i agentici Laureline (Cara Delevigne) u filmu koji od likova traži da nose 3D cvike za potpuniji doživljaj, kao i od gledatelja u kinu. Doživljajna razina “Valeriana“ je krajnje ambiciozna u smislu kinoatrakcije i Besson je tu u “Petom elementu“.

Ipak, od cjelovitosti legendarnog prethodnika dijeli ga nekoliko elemenata, uključujući onaj ključni, peti. Pričajući priču osovljenu oko simpatičnog stvorenjca konvertera s planeta Mül, zadnjeg od svoje vrste kojeg se cijeli svemir hoće dočepati zbog njegovih moćnih bisera, pa i zaljubljeni agenti Valerian i Laureline, Besson ne primijećuje da ponekad suviše zabrazdi u bizarnostima i infantilnostima zbog kojih u nevjerici podižemo debelu obrvu Care Delevigne. Primjer je nastup Rihannine izvanzemaljske “shapeshifterske“ kabare-plesačice, da ne napišemo prostitutke, koja mijenja fetišističke obleke i izgled plešući na šipki, a Valeriana će prošvercati na nekakvu “aliensku“ gozbu.

Na jednu bizarnost u filmu dolazi i ponavljajuća infantilnost, kao u sceni kad neka izvanzemaljska modna dizajnerica uporno nudi Laureline da proba njezine kreacije. Jači producent ili hrabriji savjetnik režije Bessona bi upozorio na spomenuti višak ili manjak nečega, ali kako takav nije uposlen u njegovom autorskom projektu, “Valerianu“ nedostaje scenarističke koherencije i (romantične) interakcije među likovima u tijelu krivo odabranih glumaca, napose u usporedbi s Bruceom Willisom i Millom Jovovich iz “The Fifth Element“. Delevigne nije tako loša, no inače dobri De Haan je promašen u ulozi akcijskog “svegalaktičkog mangupa“ neodoljivog ženama kakvu bi Willis odradio u snu. Nema tih specijalnih efekata koji bi stvorili kemiju između De Haana i Delevigne da bismo marili za misiju/romansu protagonista i osjetili njihovu ljubavnu prošlost, sadašnjost i budućnost. “Valerian“ je “Peti element“ bez petog elementa.

Lake boje

“Želite li informacije o ekonomiji u rasulu“, pitaju Valeriana, na što on odgovori odriječno “Ne“. “Valerian“ je rasterećen podteksta i teških boja kojima su obojani neki noviji blockbusteri, usprkos Cliveu Owenu kao zapovjedniku Ujedinjene ljudske federacije. Bessonu je isključivo do šarene zabave.

Naslovnica Cinemark