Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

LOV NA DIVLJAKE Gušti su gustiš

FILM: Hunt For The Wilderpeople; avanturistična humorna drama; Novi Zeland, 2016.; REŽIJA: Taika Waititi; ULOGE: Sam Neill, Julian Dennison; DISTRIBUCIJA: Continental; OCJENA: **** 1/2

Kapetan Fantastični vjerojatno bi stisnuo ruku Hectoru i Rickyju na iskazanim djelima, tome što su se utaborili u novozelandskom gustišu i našli u bijegu od društva u još jedom prošlogodišnjem 'indie' užitku za filmofile koji u prednjem planu drži nepodobnike i poziva na (barem privremeni) život dalje od tekovina suvremene civilizacije, samo što to radi u drukčijem žanrovskom registru, s više dječje akcijske avanture i apsurdističkog 'offbeat' humora.

Planinsko jezero pozicionirano toliko visoko da površinom gotovo dotiče i moči nebo zasigurno je najupečatljivija scenografska slika filma “Hunt For The Wilderpeople“, ekranizacije romana Barryja Crumpa “Wild Pork And Watercress“ u režiji kultnog Novozelanđanina Taike Waititija (“Eagle vs. Shark“, “What We Do In Shadows“). Došavši kroz guštaru do tog jezera blizu neba, debeljuškasti 13-godišnji malac Ricky Baker (Julian Dennison u probojnoj ulozi) i njegov silom ujak Hector (Sam Neill u jednom od boljih glumačkih izdanja) uzimaju trenutak da se nadive prizoru u oku kamere snimatelja Lachlana Milnea kakav oduzima dah.

Hector viđeno opiše s riječi “majestical“ koja se ne koristi u engleskom jeziku, makar ju je upotrijebio Shakespeare u “Hamletu“. “Majestic“, ispravlja ga Ricky. No, Hectoru to ne zvuči “nešto posebno“ i inzistira na “majestical“, što je “puno bolje“. Možda bi Hectora korigirao i Captain Fantastic (Viggo Mortensen) da se kojim slučajem našao u Waititijevu filmu, najboljem iz njegova dosadašnjeg opusa ako se pita ovog kritičara, svakako iznad dražesnog, ali “hipsterski“ precijenjenog “Kad padne mrak“.

Tko zna, možda bi i epitete veličanstveno, prelijepo i impresivno, kakvi pristaju prijevodu riječi “majestic“, pa i kratkom dojmu “Lova na divljake“, Kapetan Fantastični nazvao “ne-riječima“, kao što je to napravio sa “zanimljivo“, inzistirajući da se vodi računa o izboru riječi u izlaganju impresija u svome filmu. Ipak, kako Captain Fantastic smatra da nas “određuju djela, ne riječi“, vjerojatno bi stisnuo ruku Hectoru i Rickyju na iskazanim djelima, tome što su se utaborili u novozelandskom gustišu (i usred ciče zime) te se našli u višemjesečnom bijegu od društva na taj se način boreći za slobodu i simpatično zanoseći u ulozi buntovnika i odmetnika.

Da Hector nakon iznenadne smrti supruge Belle (draga Rima Te Wiata) nije postupno prihvatio i zavolio Rickyja, njezina favorita udomljena iz popravna doma, zasigurno bi ga usvojio Kapetan Fantastični. Lako za to što je klinac bucmast (kilaža bi mu pala nakon nekoliko rigoroznih treninga s njegovom ostalom djecom); svidio bi mu se malčev stav i ljubav prema haiku poeziji koju bi mogao recitirati uz logorsku vatricu uz pratnju akustične gitare i doboša.

Nakon nezavisnjačkog “Captain Fantastic“, “Hunt For The Wilder People“ je još jedan prošlogodišnji “indie“ užitak za filmofile koji u prednjem planu drži nepodobnike moderna društva i poziva na (barem privremeni) život u zelenoj divljini, dalje od tekovina suvremene civilizacije, samo što to radi u drukčijem žanrovskom registru, s više dječje akcijske avanture i apsurdističkog “offbeat“ humora, premda također pogađa bit i izvlači filmsko-humanu emociju u likovima i gledateljima, i to kad se (naj)manje očekuje.

Ponajbolji film Wesa Andersona koji on nije snimio i dvojajčani brat blizanac njegovom “Kraljevstvu izlazećeg mjeseca“, “Lov na divljake“ je filmskiji od “Kapetana Fantastičnog“ u smislu bajkovitosti kakvu su posjedovali hitovi s potpisom kompanije Amblin u osamdesetima, činjenici da ga je lako zamisliti u formi dugometražnog crtića, srodne duše Pixarovih “Nebesa“ (karakterno transformativna pustolovina čangrizava starca i punašna klinca), ali i Waititijevih mnogostrukih posveta voljenim filmovima u filmu.

U jednom trenutku Ricky i Hector se kriju od progonitelja kao Frodo i hobiti od nazgula u “Prstenovoj družini“. “Bilo je kao u 'Gospodaru prstenova'“, dječje zaneseno Ricky šapuće usred napete scene i kad opasnost prođe kaže to naglas Hectoru koji njegove riječi nije uspio pročitati sa usana. Čitav “Hunt For Wilder People“ počiva na dječjoj zanesenosti koja uz malo mašte može novozelandsku šumu (ili naš Marjan potencijalnim mlađim gledateljima filma) pretvoriti u arenu prvoga “Ramba“.

“Podsjećaju na Ramba, iako su dvojica“, izvještava TV reporter o Rickyju i Hectoru koji se u bijegu od masovne nacionalne potjere za petama u stilu “Ramba“ doživljavaju bliske susrete s divljim svinjama, ispresijecane otkačenim montažnim rezovima sa zumiranjima na nož u ruci vremešna bušmana, novozelandskog “Krokodila Dundeeja“; Hec ima opak ulazak u film s mrtvim veprom obješenim na leđima. U potjeri je najupornija robusna predstavnica socijalne službe Paula (Rachel House), odlučna da pod svaku cijenu uhvati Rickyja i vrati ga u dom. “Ja sam kao Terminator, a ti si Sarah Connor, i to iz prvog filma, dok nije mogla raditi zgibove“, uživljena Paula govori Rickyju.

Paula se ponaša i odijeva kao da je pripadnica specijalaca iz američkog filma, stoga je partner Andy (Oscar Kightley) pokušava spustiti na zemlju da nije policajka. I Waititi se u završnici ponaša kao da je akcijski redatelj, snimajući veliku potjeru (automobili, helikopteri...) na zemljanu terenu u epskom obujmu “Thelme&Louise“. S brojnim spektakularnim totalima i usporenim pokretima, preokretanjima vozila u zraku itd. zasigurno je na prvi pogled privukao pažnju Marvela za režiju nadolazećeg superjunačkog blockbustera “Thor: Ragnarok“, trećeg dijela serijala o nordijskom bogu groma.

Upamtićemo svakako “slow-motion“ kadar Rickyjeva mahanja Pauli u momentu kad se mimoilaze autima. Akcijske scene samo što ne dodiruju nebo poput onog “majestic(al)“ jezera, no Waititi ne treba nikoga da se spusti na zemlju. Novozelanđanin dobro poznaje filmove, ali i ljude, stoga zna kad treba zaustaviti “hollywoodsku“ akciju da neki lik (i gledatelj s njime) procesuira ljudsku emociju s kojom nas redatelj potom zgromi, recimo Hector smrt voljene supruge, a Ricky trenutnu zaljubljenost u slatku tinejdžerku Maorku (Tioreore Ngatai-Melbourne). Thor je u sigurnim rukama i na nebu i na zemlji.

Ruka ruci, mi smo vukodlaci

Ako mu Marvel dade odriješene ruke i ne bude gušio njegovu kreativnost, Taika Waititi bi mogao iznjedriti ne samo najboljeg “Thora“, nego i jedan od najboljih superjunačkih filmova novijeg datuma, posebice što je najavio kako je inspiraciju pronašao u kultnoj akcijskoj komediji osamdesetih - Carpenterovoj “Velikoj gužvi u Kineskoj četvrti“. Waititi nakon “Thora“ planira za svoj gušt snimiti nastavak filma “What We Do In Shadows“ naslovljen “We're Wolves“ (“Mi smo vukodlaci“). Redatelja, inače, možete vidjeti i ispred kamere u “Lovu na divljake“. On vam je onaj svećenik odgovoran za jednu od najgorih misa u povijesti filmskih sprovoda.

Naslovnica Cinemark