Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

TRGOVAČKI PUTNIK Daske koje život i smrt znače u kazalištu Teheran

FILM: Forushande/The Salesman; drama; Iran/Francuska, 2016.; REŽIJA: Asghar Farhadi; ULOGE: Shahab Hosseini, Taraneh Alidoosti; DISTRIBUCIJA: Discovery; OCJENA: **** 1/2

'The Salesman' je prirodni nastavak prethodnih dvaju Farhadijevih ostvarenja koja su se lako mogla postaviti na 'daske što život znače'. Iranac sada radi logičan korak naprijed, impliciran u naslovu filma, te radnju centrira oko teheranske adaptacije kazališne predstave 'Smrt trgovačkog putnika' Arthura Millera.

Nadohvat drugog intervjua s Asgharom Farhadijem (“Nader i Simin se rastaju“, “Prošlost“) bio je potpisnik ovog teksta nakon nedavne dodjele Oscara, trijumfalne za iranskog filmaša i njegova “Trgovačkog putnika“. Pitanja za Farhadija bila su poslana na uvid redateljevoj agentici i sve je mirisalo na reprizu intervjua iz Cannesa 2013., uz tu razliku što sada razgovor ne bi bio uživo, licem u lice, nego preko ove ili one “žice“ (telefon, skype...), ali ekskluziva je ekskluziva.

Međutim, Farhadi je najednom dobio inspiraciju za scenarij novoga filma i otputovao u Španjolsku kako bi na miru pisao, razvijao priču i uopće započeo pripreme za taj idući projekt. “Nažalost, gospodin Farhadi nema vremena za intervju. Sačuvat ću vaša pitanja i kontakt i odmah vam javiti čim se pojavi prva prilika za intervju“, stajalo je u mailu agentice. Velika šteta, no nije bilo mjesta za eventualnu ljutnju. Nakon što se pogledaju “A Separation“ (2011.), “The Past“ (2013.) i “The Salesman“, jasno je kako Farhadiju treba mir da isplete jedan takav minuciozno precizni dramski konstrukt, zamršen poput klupka.

Pišemo o dvostrukom oskarovcu (prvog je dobio za “Nader i Simin se rastaju“) i jednom od najvećih režiserskih perfekcionista današnjice, samo što Farhadi ne operira visokotehnološkim filmovima da bi taj perfekcionizam bio vidljiv golom oku kao u slučaju Jamesa Camerona ili Christophera Nolana. Farhadi je perfekcionist kad su u pitanju obiteljske moralne spletke u skučenim domaćinstvima i njima pripadajući slojeviti karakteri u vječnom pokušaju da odmrse zapetljano klupko međuodnosa na kazališnoj pozornici stvarnosti, a njegovi su kompleksni filmovi toliko režijski suptilni i vizualno nenametljivi da je na prvi pogled teško primijetiti o kakvoj se redateljskoj veličini radi.

Sve kod Farhadija izgleda tako prirodno, kao da je sam život ispisao, režirao i montirao te filmove. Stoga, kad centralni lik “Trgovačkog putnika“, kazališni glumac i profesor Emad (Shahab Hosseini), govori učenicima o “atmosferi i likovima koji su opipljivi kao stvarni“ može se shvatiti da se to odnosi na sam film. “The Salesman“ je naravni nastavak prethodnih dvaju Farhadijevih ostvarenja koja su se lako mogla postaviti na “daske što život znače“.

Iranac sada radi logičan korak naprijed, impliciran u naslovu filma, te radnju centrira oko teheranske adaptacije kazališne predstave “Smrt trgovačkog putnika“ Arthura Millera. “Trgovački putnik“ se otvara prizorima teatarske pozornice, postavljanjem scene, namještanjem reflektora i tome slično, a glavni glumac filma i predstave u njemu Emad podučava učenike o Millerovu komadu gdje sam igra lik trgovačkog putnika. “'Smrt trgovačkog putnika', je li itko čitao“, pita on učenike, ali ispada da nije nitko.

Kad učenicima pusti crno-bijeli iranski klasik “Krava“ (“Gaav“, 1969.) Dariusha Mehrjuia, momcima je od filma interesantniji video na kojem su uhvatili svog profesora kako kunja. Mlađim filmofilima Farhadijev film također neće biti još zanimljiv kao neki Nolanov (nikakav cinizam), no na svoje bi mogli doći fanovi majstora napetosti Hitchcocka i velikana psiholoških studija Bergmana koji nas gleda s plakata svoje “Sramote“ (“Skammen“, 1968.), obješena na zidu u pozadini nekolicine kadrova.

Prijašnji Farhadijevi filmovi, osobito “The Past“, u tkivo (melo)drame neusiljeno su ubrizgavali elemente trilera i detekcije, a “The Salesman“ sve to potencira da se može proglasiti “hičkokovskim“ ako pod tim epitetom računamo i Hitchove sporogoreće krimiće. Trilerski zaplet počinje u trenutku Emadova supruga i glumačka partnerica Rana (Taraneh Alidoosti) biva napadnuta ispod tuša u njihovom novom domu i pronađena na podu sa solidnom ozljedom glave.

Rana je preko interfona otvorila ulaz od portuna, ostavila vrata od stana otvorena misleći da je to Emad i krenula se tuširati. Iranski redatelj ne prikazuje sami čin koji će poljuljati temelje braka kao onaj potres s početka filma kad se zgrada ruši, a Farhadi prati evakuaciju stanara u jedinstvenom kadru. U ključnom trenutku napravljen je diskontinuirani montažni prijelaz, tj. elipsa, jer Farhadi ostavlja tragove u vidu strančeva mobitela, njegovih para i kamioneta parkirana u garaži, pozivajući gledatelje, kao i u “Prošlosti“, da postanu privatni detektivi poput Emada.

Privatnu istragu Emad mora zarolati - Rana se malo i nimalo ne sjeća nesretnog događaja, ili tako barem tvrdi, te odbija prijaviti napad zbog naporne sudske parnice (“A Separation“ je pokazao koliko mogu biti naporne). O napadu govore krvavi otisci na stepenicama zgrade i u stanu u kojem je prije Emada i Rane živjela (u filmu neviđena) promiskuitetna žena/prostitutka i imala “dosta posjetitelja“. Susjedi zbore da je posrijedi sigurno neka mušterija te žene koja je došla “srediti nju“.

Je li Rana bila i seksualno napadnuta, Farhadi šuti, ostavljajući gledatelju i osvetom gonjenom Emadu da to iščitava iz njezina govora tijela, na pozornici gdje su oboje (metateatarski) počeli dodavati rečenice svojim likovima kojih nema u scenariju ili izvan nje. “Meta“ podtekst je višeslojan – pratimo predstavu unutar Millerove predstave unutar Farhadijeva filma. Kazališne daske znače život i smrt u “Trgovačkom putniku“, filmu kojemu takoreći ne fali nijedna daska u glavi, čak ih ima i viška (određena prekonstruiranost) da bi bio Farhadijevo treće remek-djelo u nizu.

Ipak, imponira dramska inteligencija kojom redatelj pristupa žanru trilera. Tenzije su stvorene od jednog potencijalnog telefonskog poziva, “junak“ pokušava zaliječiti povrijeđenu čast i muški ponos, “negativac“ je portretiran kao sve samo ne tipično utjelovljenja zla, a finale se ne odvija na iranskom ekvivalentu Mt. Rushmorea, već u neuglednu scenskom prostoru. Centralna pozornica završne konfrontacije postaje jedan ogoljeni stan s par fotelja i posterom Bergmanova filma.

Farhadijeva DVD kolekcija

Izoštrenije filmofilsko oko uočit će nekoliko DVD naslova u kućnoj kolekciji Emada i Rade, među ostalim “Babel“, “Uzak“, “Honky Tonk Man“, “Alfie“, “Nebraska“... što ukazuje na Farhadijev raznovrstan filmski ukus. Farhadi se u ovom filmu nanovo pokazao kao sjajan redatelj djećčjih glumaca. Pogledajte scenu večere koju Rana priprema za Emada i sinčića kolegice iz predstave.

Naslovnica Cinemark