Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

POVRATAK U BUDUĆNOST I-III Trilogija za jučer, danas i sutra

FILM: Back To The Future I-III; SF komedija; SAD, 1985./1989./1990.; REŽIJA: Robert Zemeckis; ULOGE: Michael J. Fox, Christopher Lloyd; OCJENA: *****; ****; ****

Vizionarske podudarnosti s politikom i tehnologijom ukazuju na vitalnost i bezvremenost zimzelena serijala koji se može gledati drugim očima opet i iznova jučer, danas i sutra kad će budućnost već biti naša sadašnjost i prošlost.

“Vidimo se u budućnosti. Misliš prošlosti?“ – “Povratak u budućnost III“ (1990.)

Dolaskom 2015., godine filma “Back To The Future II“, a osobito datuma 21. listopada, raščlanjivali smo koliko je drugi dio omiljene trilogije Roberta Zemeckisa, pušten u kina 1989., predvidio budućnost koja je postala naša sadašnjost. Okej, filmovi još nisu dobili hologramske 3D reklame pa da nas zaskaču dinosauri “Jurskog parka 4“ kao Martyja McFlyja (Michael J. Fox) morski pas iz “Ralja 19“, skejtovi i dalje ne lete, kao ni automobili, da bi istinski zaživjela navlakuša Doca Browna (Christopher Lloyd) s kraja prvog “Povratka u budućnost“ za nastavak, izrečena unutar lebdećeg vremeplovnog DeLoreana - “tamo gdje idemo ne trebaju nam ceste“.

Ipak, “flat screen“ televizije, “skype“ komunikacije, hologramske naočale za “virtualnu stvarnost“... postali su naša svakodnevica. Svega godinu dana kasnije, “Back To The Future II“ opet se prometnuo u predmet analize, ovoga puta zbog vizionarske podudarnosti s politikom, ne tehnologijom. Naime, u usponu antagonista trilogije, Biffa Tannena (sjajni Thomas F. Wilson), povlačile su se paralele s Donaldom Trumpom čija je predsjednička kampanja tada bila u punom jeku.

Stari Biff iz 2015. svojoj je mladoj verziji iz 1955. tutnuo u ruke knjigu “Sportski almanah“ sa zabilježenim ishodom svakog sportskog događaja, valjda sve do onoga da su “Cubsi“ (napokon) osvojili prvenstvo protiv “Miamija“. Ideja o vraćanju u prošlost i pogađanju rezultata pala je na pamet i Martyju, no Doc je presjekao riječima “Nisam izumio vremeplov da dobijem na kocki“. Zato se Biff kladio na rezultate i stekao golem imetak dovoljan za status “najmoćnijeg čovjeka Amerike“ koji se novcem probio i do politike pa je, među ostalim i postao vlasnik policije, ne samo casina/hotela od 27 katova nazvana “Carstvo zadovoljstva Biffa Tannena“.

Reperkusije toga vidljive su u promijenjenoj stvarnosti i drugoj 1985., svima stvarnoj osim Martyju i Docu. U toj alternativnoj stvarnosti milijunaš Biff opako nalikuje Trumpu s čupavom narančasto-žutom kosom i retorikom moćnika. Potvrdio je to 2016. i koscenarist filma Bob Gale, rekavši da su mislili na njega snimajući “Povratak u budućnost II“. Prilikom Martyjeve posjete Biffu u njegovu neboderu, ovaj se brčka u jacuzziju s dvije žene, pozira ispred svog portreta u identičnoj pozi, da ne govorimo o njegovoj faci na reklami za “Pleasure Paradise“.

Sličnost je doista frapantna i Biff je prošao istovjetan put od uspješnog biznismena do političke figure da bismo mogli citirati Martyja i zapisati “pričaj mi o deja vu“. Sad kad je Trump početkom 2017. postao predsjednik Amerike, eto i novog pogleda na “Back To The Future II“. U filmu je kalifornijski Hill Valley pretvoren u grad kriminala i korupcije kojim vlada Biff stolujući u svom neboderu. Beskućnici i huligani šetaju po ulicama, voze se nekakvi tenkovi, prozori kuća su zabravljeni rešetkama... Rasulo.

“Kao da smo u paklu“, opaze protagonisti i odlaze u prošlost kako bi vratili u normalu sadašnjost, tj. budućnost koja ovisi o nalasku “Sportskog almanaha“. Distopijska budućnost, zapravo prošlost filma još nije naša (američka) sadašnjost, ali nije ni daleko od toga i ne znači da neće biti za koju godinu kad bi se “Povratak u budućnost II“ opet mogao gledati drugim očima. Sve to samo ukazuje na vitalnost i bezvremenost zimzelena serijala koji se može gledati opet i iznova jučer, danas i sutra kako bi se uočile sve njegove potankosti u političkom i popkulturnom smislu.

Detalji uključuju i referencije na Ronalda Reagana, predsjednika Amerike u filmu “Back To The Future“ (1985.) i izvan njega, ondašnjoj sadašnjosti. Kino u Hill Walleyju 1955., gdje Marty dolijeće iz 1985., reklamiralo je vestern “Cattle Queen Of Montana“ s Reaganom i Barbarom Stanwyck. Nakon što Marty spomene Docovoj inačici iz 1955. da je Reagan američki predsjednik 1985., ovaj ga pita “Tko je onda potpredsjednik, Jerry Lewis?“. Intrigantan je i momenat vezan za crnca Goldieja Wilsona (Donald Fullilove) koji je 1955. čistač da bi 1985. postao gradonačelnik Hill Valleyja.

“Ha, obojeni gradonačelnik ovoga grada? To će biti dan“, ispali netko u reakciji na tragu mogućnosti prvog crnog predsjednika Amerike. Wilsonovu utrku za gradonačelnika osokolio je upravo Marty, izmislivši potom u jurnjavi gradom skejt/dasku na kotačima i, konačno, davši ideju za zvuk koji je tražio Chuck Berry svirajući “Johnny B. Goode“ kao da je Van Halen na maturalnoj zabavi 1955. na kojoj su se zaljubili njegovi roditelji (Lea Thompson i Crispin Glover, izuzetni u prvom filmu).

To je zasigurno nadahnulo Zemeckisa da Elvis Presley u “Forrestu Gumpu“ od titularna lika nauči svoje pokrete i potonji se rukuje s Kennedyjem. Redefinicija (rock 'n' roll) povijesti u oba slučaja je realizirana s puno inteligencije prema popkulturi i uopće američkom mitu i tradiciji. Od mitskog Divljeg zapada 1885. i vesterna u “Povratku u budućnost III“ (1990.) kao pridodana žanra ionako multižanrovskom spoj SF-a, komedije, romanse i avanture put naprijed ili natrag do sjete prema “americani“ pedesetih i američkom načinu života s tradicionalnim vrijednostima zajednice i obitelji, pa i materijalističkijim osamdesetima gledano na “Back To The Future I“ iz današnje nostalgične optike.

Prvi i najbolji “Povratak u budućnost“ jedan je od najpametnijih blockbustera osamdesetih i šire. Njegovanje američke popkulture i poigravanje s njom (“Ja sam Darth Vader, izvanzemaljac s planeta Vulkan“, predstavlja se Marty kao svemirac budućem ocu spojivši “Ratove zvijezda“ i “Zvjezdane staze“) s puno je dosljednosti provučeno kroz prostorno-vremenski kontinuum, s potencijalnim posljedničnim poremećajem istog i svim temporalnim premiještanjima, krugovima, sklopovima, paradoksima i lančanim reakcijama.

Likovi sreću starijeg ili mlađeg sebe i svoju rodbinu iz odredišnog vremena budućnosti/prošlosti, te upadaju u nezgodne, subverzivne i provokativne situacije i interakcije, pokrećući lavinu mogućih događaja. Primjerice, Martyjeva majka Lorraine postaje opčinjena njime umjesto njegovim ocem Georgeom i ozbiljno se napali na budućeg sina, što bi moglo dovesti u pitanje junakovu egzistenciju i izbrisati ga iz postojanja, ili da je McFly slika i prilika svoga “juniora“ iz braka s lijepom Jennifer (Claudia Wells u prvom, Elizabeth Shue u drugom i trećem).

Sama okosnica priče i koncept vremena intelektualno su stimulirajući s multiplim temporalnim tijekovima i rečenicama u kontekstu budućnosti (“Vidimo se za oko 30 godina. Potraži me, mislim da ću tad imati 47“). Teško da ima onoga u publici tko nije razmišljao o putovanju kroz vrijeme i gledao unaprijed ili unatrag u mašti da vidi sebe i svoje jučer ili sutra, stigne u određeni trenutak u vremenu i možda ispravi nešto krivo i promijeni buduću povijest jer, naučili smo i u prvim dvama “Terminatorima“, budućnost nije još zapisana. Dani, tjedni i godine buduće prošlosti isprepleću se u trilogiji “Back To The Future“ poput kazaljki na satovima koji kasne, ali svejedno kucaju vrijeme u uvodu prvog filma. Vidimo se u budućnosti, mislimo prošlosti.

Blesavo ime Clinta Eastwooda

Serijal ima niz scena i prizora za anale, a možda je najklasičnija slika traga vatrenih guma među nogama Martyja i Doca iz prvog filma. Od rečenica se vjerojatno najviše pamti Biffova “Zdravo, ima li koga?“, iako nije daleko ni Docov povik “Great Scott“. U svakom filmu ima nekoliko podudarajućih scena, primjerice da Marty uvijek kaže kako je sanjao da se vratio kroz vrijeme, a redovno se probudi pored prošlosne ili buduće inačice svoje majke i shvati da to nije bio san. Treći kaubojski dio je višekratno najavljen u drugome, počevši od videoigre “Wild Gunman“ koju Marty zaigra u “Kafiću 80-e“, preko TV isječka vesterna Clinta Eastwooda kako ostaje živ zahvaljujući metalnoj pancirki, do Docove izjave kako je oduvijek htio posjetiti Stari zapad. Jako štosno je da se Marty na Divljem zapadu predstavlja kao Clint Eastwood (“Kakvo je to blesavo ime?“). “Svi će govoriti da je Clint Eastwood bio kukavica“, zezaju ga pred revolveraški obračun sa zlogflasnim Bufordom/Biffom koji će preživjeti iskoristivši upravo štos s pancirkom. Šteta što nikad nije snimljen četvrti dio. Bilo bi zanimljivo vidjeti junake u srednjem vijeku, gdje bi Doca, kako kaže u trojki, “spalili kao heretika“. Iako je vlak pregazio DeLorean, mogućnost nastav(a)ka je ostavljena s Docovim novim vremeplovom u vidu lokomotive, ali nikad iskorištena. “Idete u budućnost“, Marty je pitao Doca na rastanku. “Ne, tamo sam već bio“, kazao je ovaj i otplovio u nepoznato.

Naslovnica Cinemark