Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

T2 TRAINSPOTTING Turisti u vlastitoj mladosti

FILM: T2 Trainspotting; komična drama; Velika Britanija, 2017.; REŽIJA: Danny Boyle; ULOGE:; Ewan McGregor, Jonny Lee Miller; DISTRIBUCIJA: Continental; OCJENA: **** 1/2

Boyle ubacuje likove u vremeplovni 'delorean' iz 'Povratka u budućnost II' i odvodi ih na turističko razgledavanje mladosti i sagledavanje sadašnjeg života kojeg kao da su predvidjeli s onom pričom iz prethodnika o 'fenomenu svih staleža', s naglaskom na uspone i padove slavnih.

Ovdje smo u znak sjećanja. Nostalgija, zbog toga si tu – igraju verbalni dupli pas Mark Renton (Ewan McGregor) i Sick Boy (Jonny Lee Miller) u nastavku “Trainspottinga“, jednog od najistaknutijih filmova devedesetih snimljenom prema istoimenu romanu Irvinea Welsha. Sick Boy na kraju razgovora Rentona nazove “turistom u vlastitoj mladosti“, između redaka i cijeli film, pa i nas u kinodvorani, pitajući ga “koje će još trenutke ponovno posjetiti“. “T2 Trainspotting“ je sve od navedenoga.

Sjetan, nostalgičan, turist u posjeti momentima iz mladosti, odnosno kultnog izvornika iz 1996. Dvadeset i jedna godina je proletjela od generacijskog filma Dannyja Boylea koji je obilježio čitav naraštaj gledatelja, od škotskog Edinburgha do Splita. Mnogi su se i u gradu pod Marjanom furali na Rentona i puknutu ekipu đankija u fizičkom izgledu i imidžu, spikama o balunu (George Best), filmovima (Sean Connery), muzici (Iggy Pop) i dodavanju šutovima heroina, neki i predoslovno.

Bilo se prokleto lako “zakačiti“ na “Trainspotting“ i teško sa njega “skinuti“, osobito približnim vršnjacima likova filma. No, na stranu i droga, bio je to film o mladosti-ludosti i bijegu iz stvarnosti sa svim podrazumijevajućim plusevima (užitak, druženje) i minusima (nepromišljenost, ovisnost). Jedni su “lust for life“ eskapizam tražili u fiksu kao filmski likovi, drugi u filmovima poput “Trainspottinga“ i pjesmama kakva je Underworldova partijana “Born Slippy“ otisnuta na himničkom soundtracku tada rasplamsale techno/rave kulture.

Taktovi remiksirane, sporije i melankoličnije verzije “Born Slippy“ u nekoliko navrata odzvanjaju u podlozi “Trainspottinga 2“, kao jedan u nizu nanovo posjećenih trenutaka mladosti. Melankolija je sveprisutna u filmu koji je naslijedio optimistični pesimizam. Četrdeset-i-nešto godišnja družina, grižnjom savjesti načeti Renton, muljatorski nastrojeni Sick Boy, dobri i pošteni Spud (Ewen Bremner), te nasilni nervčik Begbie (Robert Carlyle), sada je na korak od otrežnjujućeg sredovječja, sa svime što to razdoblje sobom nosi i forte je nastavka.

To su razočaranja, žaljenja, ali i pokušaj oživljavanja bolje prošlosti i povezivanja s nekadašnjim životima barem na trenutak ili dva, tj. pronalaska ovisnosti o nečem drugom i neke nove zanimacije kad sva prijašnja nastojanja zakažu. “Trainspotting 2“ se ponaša poput njegovih likova s kojima su odrasli i ostarili fanovi originala, zato ga se može propisno doživjeti i proživjeti. Nakon što se Renton vrati iz Amsterdama u Edinburgh kako bi se suočio s demonima prošlosti i Sick Boyu dade njegovu četvrtinu ukradena plijena (16.000 funti) s čime je pobjegao na kraju prvog filma “izabravši život“ i pritom izdavši najbolje prijatelje, ovaj se ogorčeno pita što bi trebao time kupiti.

Možda vremeplov da se vrati natrag kroz vrijeme, kad je život još slovio za zbir vjerojatnosti sagledanih iz nebeske (“high“) perspektive, da pokuša nešto napraviti drukčije. Svejedno, Boyle ubacuje likove u vremeplovni “delorean“ iz “Povratka u budućnost II“ i odvodi ih na turističko razgledavanje mladosti i sagledavanje sadašnjeg života kojeg kao da su predvidjeli s onom pričom iz prethodnika o “fenomenu svih staleža“, s naglaskom na uspone i padove slavnih.

“Prvo možeš, pa ne možeš i onda ode zauvijek“, filozofirao je Sick Boy, a Renton zaključio kako se to nešto više ne da postići kad ostarimo. “Ne pomlađuješ se, Mark“, rekla mu je kasnije djevojka Diane (Kelly MacDonald) i očitala bukvicu. “Svijet se mijenja. Glazba se mijenja. Čak se i droge mijenjaju. Ne možeš sanjati o heroinu i Ziggyju Popu. Moraš pronaći nešto novo“. Doista, svijet se promijenio, no Renton i kompanija su ostali manje-više isti - Sick Boy se bavi iznudama uz pomoć djevojke-prostitutke Veronike (Anjela Nedyalkova), Spud je i dalje narkić, otuđen od žene i sina, ali s darom za pisanje, a Begbie guli zatvorsku kaznu i kuje osvetu Rentonu.

U takvom novom, internetskom svijetu promijenio se i “choose life“ slogan “Trainspottinga“, stoga Renton umjesto “jebene velike televizije, perilica za rublje i kompakt diskova“ u sjajnom monologu spominje “Facebook, Twitter, reality TV“, ali i “izaberi gledati kako se povijest ponavlja“. Povijest se ponavlja u “T2“ tako što je okosnica zapleta opet “prvo prilika, zatim izdaja“. Ona se i nanovo istražuje s dirljivim “flashbackovima“ na dane mladosti koji zaustavljaju ili tope srce, čak i poneki “perfect day“ iz djetinjstva likova kako bi se produbila njihova sudbina, na kraju prvog filma ostavljena u zamagljenom kadru.

Nastavak započinje montažom finalnih kadrova Rentonova hoda prema budućnosti izvan fokusa s njegovim trčanjem na traci u teretani iz sadašnjosti kao zamjenom za (s)trku po ulicama Edinburgha u bijegu od zaštitara na početku starog filma koja će se, s još ponekim ključnim momentima, metafilmski zavrtjeti pred očima likova kao na kinoekranu. Raspištoljeni Boyle zadržava i pojačava manični tempo sprinta s još energičnijom i razvedenijom režijom na relaciji realizam-fantazija, podijeljenim ekranima i sveprisutnom kamerom zakačenom i na mikrofone, tek povremeno zaustavljenom zamrznutim kadrovima.

“Trainspotting“ je plesao u ritmu Iggy Popove “Lust For Life“, “T2“ pleše u taktu Prodigyjeve obrade te pjesme i ulazi u povijest kao jedan od najboljih nastavaka, na dobrom tragu “Terminatora 2“ kojemu je Boyle odao počast. Kratica u naslovu, skraćena puška u ruci Begbieja, sukob u garažnom kompleksu i pod svjetlima plavetna neona samo su male paralele između dvaju “T2“. Najveća je postizanje Cameronove kvalitete u smislu snimanja dostojna nastavka velikog filma. U tom slučaju Boyle je uspio – “T2“ je vrijedan “Trainspottinga“. Izaberi “Trainspotting 2“.

McGregor ispred ostalih

Renton najbolje izgleda od ekipe kao i njegov tumač McGregor. Obojici im je išlo bolje u životu od ostalih. McGregor je ostvario uvjerljivo najbolju karijeru, iako ga Boyle nije angažirao u svom četvrtom i dotad najkomercijalnijem filmu “Žal“ (2000.), odabravši zvjezdanijeg Leonarda DiCaprija. To je bio razlog zbog kojeg su se redatelj i glumac posvadili te prolongirali snimanje nastavka “Trainspottinga“, ukoričena u knjizi “Porno“ Irvinea Welsha. U “Pornu“ se likovi okupljaju deset godina nakon događaja iz “Trainspottinga“, a trebalo je proći 20 da se okupe na setu “T2“, uslijed čega film na prvu krivo odaje dojam zakašnjelog nastavka, što nije. Boyle ga je snimio je puno ljubavi i nadahnuća. Pogledajte samo Spudov pad s nebodera u drogiranom stanju u naručje Rentona, brojanje katova lifta s brojevima ispisanim izvana na zgradi, uporabu “superosmice“ za lijepe “flashbackove“ ili finalnu tunelsku“ “vožnju kamere. Kad smo kod Camerona, Sick Boyeva DVD kolekcija skriva i - “Avatara“, a najurnebesnija scena vjerojatno je Rentonova i Sick Boyeva improvizacija pjesme o Bitki na rijeci Boyne u rigidnom protestantskom klubu.

Naslovnica Cinemark