Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

MANCHESTER BY THE SEA Život je more tuge

FILM: Manchester By The Sea; drama; SAD, 2016.; REŽIJA: Kenneth Lonergan; ULOGE: Casey Affleck, Michelle Williams; DISTRIBUCIJA: Continental; OCJENA: **** 1/2

Suptilnost je Lonerganov adut prilikom snimanja filma i portretiranja života kao mora tuge u kojem se utapa šutljivi Lee. 'Manchester By The Sea' se odvija kao život, bez unaprijed najavljenih povišenih emocija koje bi nas pripremile na suze ili smijeh, teški gubitak ili perolaki (crno)humorni trenutak, neočekivano drsko, ali terapeutski ubačen u priču.

Žalobne i ganutljive priče pričaju se kroz suze ove godine među oskarovskim nominentima (“La La Land“, “Moonlight“, “Lav“...). Titulu najtužnije, najdirljivije i najplačljivije priče u nizu dobio je za Oscara šesterostruko predloženi “Manchester By The Sea“ redatelja i scenarista Kennetha Lonergana, barem prema suzama američkih kolega isplakanih u kinima i nad računalnom tastaturom koje su putem društvenih mreža dokapale i do vašeg kritičara, premda odbija čitati napise prije gledanja filma.

Sa suzama na pameti i potencijalno u očima, potpisnik ovih redaka je otišao u kino na “Manchester By The Sea“ u sklopu Oscar revije. Suzan film, a od suze ni “s“. Možda je prvi put bio krivi tajming u igri, povezan s unaprijed nametnutom “kud-će-suza-nego-na-oko“ manipulacijom jecanja ili ridanja, stoga vaš kritičar odluči ponoviti gledanje i ode opet u kino na zadnju od tri “revijske“ projekcije “Manchestera“, da bude fer prema filmu prije pisanja recenzije i slučajno ga ne zakine na neki način.

Ni na drugo gledanje “Manchester By The Sea“ nije izmamio suze. Iako je to odmah po izlasku iz kina djelovalo kao problem, što se film više vrtio u glavi, nekako vjerujemo da bi Lonergan i njegov glavni lik Lee Chandler (vjerojatni dobitnik Oscara Casey Affleck) bili zadovoljni s takvom recepcijom. Lonergan i Affleck se u životnom “Manchester By The Sea“ ne pridržavaju redateljsko-glumačkih uzusa klasične manipulativne melodrame i samim time uspijevaju gledatelja uvući u osamljen, emotivno začahuren svijet ožalošćena, nedruželjubiva čovjeka, previše zatvorena i “macho“ da bi svima pokazao osjećaje i rane na duši, ekvivalentne onim spoljašnjim zadobivenim tijekom tučnjava u kafićima ili razbijanja prozora šakama u momentima “puknuća“ i prasnuća bijesa.

Film “Manchester By The Sea“ se odvija kao život, bez unaprijed najavljenih povišenih emocija koje bi nas pripremile na suze ili smijeh, teški gubitak ili perolaki (crno)humorni trenutak, neočekivano drsko, ali terapeutski ubačen u priču. Uzmimo za primjer scenu u hokejaškoj dvorani na treningu Leejeva nećaka Patricka (glumačko otkriće Lucas Hedges, nominiran za sporednu mušku ulogu). U Patrickovom životu Lee se pojavljuje samo kad je njegov otac Joe Chandler (Kyle Chandler) u bolnici zahvaljujući bolesnom srcu.

Ovaj put Joeovo srce je stalo, a Patrickov stric i njegov mogući skrbnik došao je saopćiti momku loše vijesti. Redatelj ukopava kameru direktora fotografije Jodyja Leeja Lipesa na suprotnoj strani hokejskog igrališta, tako da do nas dopiru jedva šapati likova, ali znamo što govore putem jezika njihova tijela. Takva scena poslovično bi bila režiran iz bliza, makar u srednjem planu emocija. Suptilnost je Lonerganov adut prilikom snimanja “Manchester By The Sea“ i portretiranja života kao mora tuge u kojem se utapa šutljivi Lee.

Izvrsna je i scena oproštaja Leeja s pokojnim bratom Joeom. Lee se spušta dizalom do mrtvačnice motajući (u filmu često nagle, prekidajuće) “flashbackove“ po glavi. Kad dođe do beživotna tijela brata, samo ga tiho zagrli i poljubi, bez riječi, suzdržavajući suzu da slučajno ne kapne iz oka. Sve (ako ne i svi) u filmu ionako govori umjesto njega, pazikuće iz Quincyja, predgrađa Bostona. Primjerice, titularni grad Manchester By The Sea - u kojem je Lee živio prije tragedije koja ga je zadesila, a “flashbackovski“ je otkrivena negdje na kraju prve trećine (nije smrt brata) - gotovo da je ravnopravan lik u filmu.

Rasprostranjem duž obale ispod tmurnih oblaka vazda spremnih da ispuste pahulje snijega, naseljen kočama, oplakan valovima, sav u sivim bojama trajne zime, Manchester By The Sea je katalizator protagonistova stanja uma, zamrznuta u prošlom vremenu. Nemirno, zaleđeno more plače namjesto depresivna, autodestruktivna i samokažnjavački nastrojena Leeja. Srce njegovog brata je stalo. Njegovo je slomljeno, a teško je pokupiti komadiće i sastaviti ga iznova. Trebalo bi ga promijeniti, onako kako Lee domarski savjetuje jednog stanara da razmotri promjenu cijele aparature u stanu.

Međutim, srce nije aparatura, a Leejevo će, kako kaže bivša supruga Randi (sjajna Michelle Williams, za zlatni kipić predložena u kategoriji sporedne ženske uloge), uvijek ostati slomljeno nakon spomenute tragedije i njegove “gadne pogreške“, uostalom kao i njezino. Randi i Lee imaju tri briljantno postavljene i glumljene scene – jedna kad ga zovne na telefon, izrazi mu sućut i obavijesti ga da je trudna, druga na žalovanju u crkvi, treća i najrazornija pred kraj.

Katarzičan razgovor nekadašnjih supružnika na uglu ulice stavlja posljednji “puzzle“ u mozaik filma i finalno osvjetlava njihovu tragediju. “Nećemo te razapeti“, tom su neprilikom Leeju kazali policajci. I nisu ga razapeli. Nisu ni trebali. Jer, on je razapeo sam sebe iznutra. Zaključao se u sebe i bacio ključ u more, ne nužno u nadi da će ga netko naći i izroniti. Ipak, Lonergan dopušta Patricku da pronađe ključ i otključa vrata Leejeva zatvora u nadi da će ga vratiti u život. “Manchester By The Sea“ je zaplovio na njegovim nadanjima – film završava na moru, gdje je sretno i započeo.

Affleck ispred Damona

Navodno je Leeja Chandlera prvotno trebao glumiti Matt Damon, dobar prijatelj Affleckovih. Svaka čast Damonu, no s njime u glavnoj ulozi “Manchester By The Sea“ vjerojatno bi bio potpuno drukčiji film i teško da bi dobili lik kakav je interpretirao Casey Affleck. Casey se specijalizirao za ovakve uloge povučenih, emotivno diskonektiranih likova (“Ubojstvo Jesseja Jamesa“, “Čelična pravda“...), a u “Manchesteru“ je ostvario dosad najbolju izvedbu u karijeri. Interesantno je pripomeniti sličnost između glavnog lika “Manchestera“ i “Moonlighta“, od svijeta isključenih zbog događaja koji su ih obilježili, no uz malo sreće i ponovno uključenih.

Naslovnica Cinemark