Osobni dokumentarni film dobiva neko novo značenje unutar hrvatske kinematografije u "Generaciji '68." Nenada Puhovskog. Zamišljen i realiziran u formi intimnog dnevnika, koji je Puhovski kao strastveni filmaš snimao pospremajući 40-godišnja sjećanja na kameru namjesto da ih zapisuje u nekom spomenaru, "Generacija '68." prelama njegovu povijest preko revolucionarnih studentskih protesta 1968. s epicentrom u Parizu. Redateljeve težnje naznačene su u uvodu dokumentarca pripremanog šest godina, tik nakon dojmljive kolažne špice, estetski raznolike poput samog filma s izmjenama snimki na "prljavoj" superosmici i "čišćoj" digitalnoj kameri.
Puhovski namješta objektiv i upire ga u "hipijevski obojenu bubu", šareni automobil kakav bi rado vozio da je mogao šezdesetih godina prošlo...