Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola

Sjedinjene Europske Države? Monstruozno!

agora
Bez dublje analize i javne rasprave prošla je ‘plemenita’ želja Martina Schulza o SED-u

Ne samo u našoj, nego i u europskoj javnosti, površno, ofrlje i bez dublje analize, javne rasprave, prošla je “plemenita” želja bivšeg šefa Parlamenta Europske unije, danas šefa njemačkih socijaldemokrata Martina Schulza, o stvaranju superdržave nazvane Sjedinjene Europske Države.

Ideja takvog projekta nije ništa novo, a bit mu je u jačanju eurointegracija na štetu, pa i brisanje, suvereniteta i nacionalnih država i nacija, suvereniteta koji je već sada u Europskoj uniji znatno sužen i podređen mračnoj birokraciji iz bruxelleskih hodnika i kancelarija. 

Proskribiranje domoljublja

Prema brisanju naroda i država jamačno se ide već odavno, jer svaki suverenistički, domoljubni glas protiv nekog diktata iz Bruxellesa biva sotoniziran, etiketiran, fašiziran, proglašen nacionalizmom, iako se najčešće radi o zdravom razumu, kontra iracionalnosti i moći opskurnog kapitala i lobija koji drmaju EU-om.

U takvoj Europi domoljublje je postala opasna, nepoželjna riječ. Taj proces proskribiranja domoljublja započeo je davno baš u Schulzovoj Njemačkoj. Osamdesetih godina prošlog stoljeća filozof ljevičarske Frankfurtske škole Juergen Habermas široko je elaborirao kako Nijemci nakon Auschwitza, nakon nacizma, ne smiju biti patrioti, da je domoljublje, ne samo u Njemačkoj, opasan pojam, i da ga treba zamijeniti “ustavnim patriotizmom”.

Ova genijalna podvala, osim što je opasna, veoma je i smiješna utoliko što ne znam čovjeka koji može ljubiti komad papira zvan pravni akt. Ipak, proskribiranje domoljublja, ljubavi prema vlastitoj naciji i državi, veoma se brzo na krilima Habermasova neologizma “ustavnog patriotizma” širilo Europom, ponajprije u Italiji, a potom gotovo posvuda.

Ovaj Habermasov “izum”, koji je smjesa njemačke nečiste savjesti i globalističkih financijskih oligarhija (kojima je Habermas poslužio kao ljevičarski korisni idiot), posebno je korišten u zadnjim “separatističkim” događanjima u Španjolskoj kad su “unionisti” trubili kako ne postoji ni španjolska ni katalonska nacija, nego samo građani Španjolske s pravima i dužnostima unutar pravnog sustava na čelu s Ustavom.

A budući da Katalonci ne “ljube”, tj. krše Ustav, oni kao nacija nemaju pravo na državu. Drugim riječima, držite se (apstraktnog) orvelovskog pojma ustavnog patriotizma.

Podvali zvanoj “ustavni patriotizam” potom je u pomoć priskočila laž umotana u znanost kako mi postojimo samo kao individue, te da je nacija izmišljotina države. Ova budalaština pada u vodu sasvim površnim uvidom u povijest nacija pa je, primjerice, dovoljno čitati Machiavellija, ili još ranije Dantea, pa postaje jasno da je istina sasvim suprotna.

Ili kod nas “zaviriti” malo u “Croatia rediviva” Pavla Rittera Vitezovića, ili još ranije u Marulićevu “Epistolu papi Hadrijanu VI.” (1522.), ili jednako kod svih naroda Europe, pa da i blenti postane jasno da je domoljublje i svijest o naciji postojalo prije nastanka država, dapače, prethodilo mu je.

Nikakav “ustavni patriotizam” nije stvorio narode i njihove velebne kulture, nego svijest, povijesna memorija i kultura, osjećaj pripadnosti i ljubav prema kolektivitetu, naciji, obilježeno zajedničkim pamćenjem, jezikom i kulturom. Nitko nije (postao) Hrvat, Talijan, Francuz, Nijemac, Čeh... iz ljubavi prema ustavu. Židove da i ne spominjem.

Veleumne teorije

I Europska unija ima svoj ustav (Lisabonski ugovor) ali, gle banalnosti, zapravo sprdnje svih tih veleumnih teorija – kada gledate europsko ili svjetsko nogometno prvenstvo, nisam primijetio da navijači Španjolske, Portugala, Njemačke... navijaju zastavom Europske unije.

Projekt Sjedinjenih Europskih Država stoga je monstruozan jer ubija Europu i njezino bogatstvo različitosti u ime same Europe po mjeri kapitala, birokracije, opskurne diktature “eksperata” (tko je pisao Istanbulsku konvenciju?), raznih interesnih skupina koje ne žele samo zamijeniti, nego eliminirati države, nacije, iskorijeniti pojedinca od kolektivne memorije, od “mi” koje ga je kulturnim taloženjem u simboličkom univerzumu, od jezika do cjelokupne kulturne memorije, oblikovalo, i pretvoriti u izoliranog zombija, te samim tim učiniti ga apstraktnim građaninom, čitaj, lakom metom manipulacije.

Totalitarizam, naime, govorila je Arendt, ne živi od mase, nego od izoliranih i iskorijenjenih individua.

U kontekstu političke geografije stoga nema smisla više govoriti o ljevici i desnici, jer postoje samo dvije vrste stranaka: suverenisti i globalisti, pri čemu biti domoljub (nikakav ustavni idiot, pardon, patriot) i suverenist ne znači zatvorenost niti nacionalizam.

Sasvim suprotno, biti suverenist znači otvorenost u razmjeni duhovnih i materijalnih dobara među državama i nacijama. U tom smislu, kada je sudbina EU-a u pitanju, treba ići ka manje Europe, a to znači dvije stvari: Schengen i slobodno tržište, uz veću autonomiju država članica.

Što se mene tiče, namjerno ću se poslužiti hiperbolom, eventualni proces stvaranja Sjedinjenih Europskih Država bit će najveći genocid i kulturocid u povijesti ljudskog roda.

Naslovnica Agora