Kada sam radio magistarski rad o Buberu, kao i doktorski o Pareysonu, prvi uvjet bilo je pitanje možeš li ih čitati na jezicima na kojima su pisali. Sve drugo bilo bi neozbiljno.
Čitam kako su "poznati europski intelektualci" u francuskom Liberationu potpisali peticiju protiv Hasanbegovića, od Finkielkrauta, preko Darija Foa do Antonija Negrija, crvenog terorista. Za razliku od "intelektualaca cinkera" iz Hrvatske i "regiona", koji razumiju jezik na kojem znanstvenik dr. Zlatko Hasanbegović piše o "spornim" temama, pitam se na temelju čega su niže spomenuti "europski intelektualci" donijeli svoj stav o Hasanbegovićevoj "problematičnosti"?
Na tome što su od nekoga nešto čuli? Ništa izvornoga ne pročitati, a donositi snažne sudove o istome je obilježje idiota, a ne intelektualaca...
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?