Mišljenja ad hoc

ad hoc

Josip Jović

Ljubav koja se ne može uništiti

Predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović mogla se ovih dana na licu mjesta uvjeriti u vezanost naše dijaspore u Australiji za domovinu podrijetla, u njihovu neuništivu ljubav i čežnju za zemljom u kojoj su se rodili ili u kojoj su se čak rodili njihovi očevi i majke, djedovi i bake. Na tisuće je došlo rukovati se s predsjednicom, čuti koju riječ ohrabrenja.

Postavili su joj spomen-ploču u znak sjećanja na ovaj posjet, koji je došao dvadeset dvije godine poslije posjeta prvoga predsjednika. Bio je to izraz poštovanja i prema njoj osobno, ali još više prema onome što ona predstavlja.

Informacija koja se stalno ističe u vijestima da je to prvi posjet jednog državnika nakon 1995. netočna je. I Zoran Milanović je za svoga premijerskog mandata pohodio ovaj daleki otok, što bijaše jedan od njegovih boljih poteza. Doduše, tamo nije bio primljen na najbolji način, dok su domaći mediji i ljudi iz njegova političkog kruga taj izlet ocjenjivali promašenim.

Franjo Tuđman je prvi osjetio snagu i potencijal "iseljene Hrvatske". Niti je on njima smetao kao partizanski general niti su njemu smetali poneki drugačije prošlosti. Ostvareno je puno jedinstvo naroda u zemlji i u inozemstvu, što je došlo do izražaja baš u vrijeme Domovinskog rata.

Taj iseljenički dio naroda vodio je rat za slobodu puno prije nego što je počeo u Hrvatskoj, prije svega na političkom planu. Velike je snage uložila Jugoslavija u suzbijanju tih težnji, ne prezajući ni od državnog terorizma.

Uglavnom zahvaljujući domaćim političkim strukturama, iseljenički je potencijal uglavnom izostao u fazi izgradnje. Umjesto masovnijeg povratka, uslijedio je novi zastrašujući val iseljavanja koji se zadnjih godina intenzivira. Irska, novootkrivena "obećana zemlja", mogla bi nam poslužiti za primjer jer su baš Irci dobrim dijelom oslanjajući se na iseljenički kapital ostvarili ekonomski prosperitet. U tom smislu u nas još uvijek ne postoji nikakav konkretan plan ili djelotvorna ideja.

Slavljeno, jednim filmom ovjenčano postuđmanovsko "novo, novo doba" bit će, među ostalim, obilježeno snažnim oživljavanjem stereotipa o emigraciji, koja iznova postaje neprijateljska, ustaška.

Traže se načini da se suspendira izborno pravo hrvatskih državljana u svijetu (ta, što imaju tražiti oni koji ovdje ne plaćaju porez), pa kako to formalno ipak nije bilo moguće, učinjeno je sve da se izlazak na biračka mjesta, od BiH do Australije, onemogući ili oteža. Nije ni čudo, Hrvatskom su u to vrijeme zavladali sljedbenici njihovih progonitelja.

Ono što bi recentna vlast u Hrvatskoj mogla učiniti, ako želi barem na simboličnoj razini ostati vjerodostojnom svojim proklamacijama i obećanjima, to je uvođenje dopisnog ili elektroničkog glasovanja te povećanje broja zastupničkih mjesta za dijasporu.

Naslovnica ad hoc