Mišljenja ad hoc

ad hoc

Josip Jović

Mjesec dobrih vijesti

Raste industrijska proizvodnja, raste turizam u dvocifrenim postocima, raste dobit javnih poduzeća demantirajući dogmu kako je državno vlasništvo nužno neefikasno. Pa iako raste i broj iseljenih građana i makar u tom rastu ne participiraju svi podjednako, statistički podaci koji nas zapljuskuju s ekrana djeluju ohrabrujuće. Kao da vrijeme stagnacije i nazadovanja polako odlazi u prošlost.

Ima i drugih dobrih, naizgled sitnih vijesti ovih srpanjskih dana, koji možda nisu, a možda i jesu, u vezi sa stanjem gospodarstva.

Opterećujuće teme iz prošlosti dolaze na svoje mjesto. Na proslavu tzv. dana ustanka u Srbu, tamo pod velebni spomenik kojega je podigao Ivo Sanader, ove godine nisu došli predstavnici predsjednice Republike, Vlade ni Sabora, kao što su ranije dolazili. A kako bi i došli na proslavu jednog strašnog zločina koji se dogodio u srpnju 1941. godine kada je spaljeno selo Boričevac, protjerani ili pobijeni njegovi stanovnici.

Ove je godine postavljena spomen-ploča s 24 imena od ukupno 38 u jamu bačenih stanovnika obližnjeg Brotnja iz roda Ivezić, među kojima je bilo žena, djece od samo tri godine i staraca od 89 godina. Otkrivanju spomen-ploče prisustvovali su predstavnici vlasti.

Samo je jedan bivši predsjednik taj zločin mogao opravdati kazavši kako su ubijeni samo oni koji su imali oružje! I s kakvom još moralnom snagom taj zločin nad nedužnima i nevinima koji će se ponoviti pedeset godina kasnije mogu slaviti ili prešućivati oni koji uporno i žučno traže zabranu jednog pozdrava kojega se sasvim netočno i tendenciozno vezuje isključivo uz jedan režim.

Polako, ali sigurno u duboku prošlost odlazi i ime čovjeka koji svih ovih godina funkcionira kao kamen smutnje i koji je nesumnjivo odgovoran za genocid nad vlastitim narodom.

Druga vijest. Kazalište Ulysses pod ravnanjem Rade Šerbedžije ove je godine u sklopu svoje jugo-promidžbe priredilo kazališnu predstavu o slavnom boksaču Mati Parlovu!

Glavni i jedini motiv predstave bila je njegova svojedobna izjava kako on kao svjetski prvak ne može biti nacionalist. Ta je izjava zazvučala senzacionalno i poticajno, eto čak za jedan umjetnički čin, jer evo postoji jedan Hrvat koji nije nacionalist i još puno gore od toga. No u čemu je dobra vijest.

Pa u tome što je Matina udovica zabranila korištenje njegova imena u ne-sportske i ne-kulturne svrhe.

I vijest iz svijeta sporta koja je stigla zadnjih dana proteklog mjeseca. Vaterpolo reprezentacija osvojila je prvenstvo svijeta, izazvavši nepodijeljeno oduševljenje.

Ništa kao ti sportski rezultati ne pridonosi toliko potrebnoj homogenosti, patriotizmu, dostojanstvu i samosvijesti nacije. Vijesti koje su govorile o požarima nisu naravno tako vesele, ali u događajima o kojima su te vijesti govorile očitovana je, kao i uvijek u teškim situacijama, solidarnost ljudi iz svih krajeva.

Zato, ipak nije sve tako crno kako ponekad izgleda. Gaudeamus igitur!

Naslovnica ad hoc