Sve se češće, s različitih mjesta, može čuti vapaj: okrenimo se budućnosti, pozabavimo se gospodarstvom i demografijom, zaboravimo prošlost. Lakše je to, nažalost, kazati nego učiniti. Kao da je cijelom narodu svezan kamen oko vrata koji ga vuče u tamne morske dubine.
Zaborav se ne može narediti, ali se prošlost može razumno prevladati. Nismo posebno originalni kad kažemo kako je jedini put tog prevladavanja istina, poštovanje činjenica i ljudi, mrtvih i živih. To je taj pojas za spašavanje, koji će nam pomoći da ne potonemo u beznadnoj isključivosti.
A tu isključivost bez nade promovira, primjerice, sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček svojom totalitarnom strogom podjelom ljudi na "nas" i na "njih", na "antifašiste" i "fašiste". Fašist je svatko tko ne...