Mišljenja ad hoc

ad hoc

Josip Jović

Dobrodošla Deklaracija

Nabusiti je voditelj nedjeljnog televizijskog teferiča i ikona Hrvatske televizije svog sugovornika dr. Dragu Prgometa, HDZ-ova kandidata za zagrebačkoga gradonačelnika prisiljavao priznati sarajevsku deklaraciju o jeziku, što je ovaj, uz sramežljiv izraz na licu i gotovo se ispričavajući, ipak uspio eskivirati.

Inače ta Deklaracija o zajedničkom jeziku uzvitlala je popriličnu prašinu, na nju su se osvrnuli i vodeći ljudi zemlje, ali tek odmahujući rukom, ta to nema značaja, kome je još stalo do toga i tko bi to mogao podržati.

Negacija identiteta

Ali cijeli slučaj nije nimalo bezazlen i traži nešto čvršći i određeniji stav nego što je to odmahivanje rukom. Ponajprije, zadnjih petnaestak godina sve su političke garniture svojom okrenutošću političkom „regionu“ kumovale ovome što se zove Deklaracija o zajedničkom jeziku, koja je zapravo dobrodošla, jer više nitko ne može biti naivan i ne znati o čemu se radi, a radi se praktički o negaciji samog naroda i njegova identiteta, države i njezina smisla. Udruga koja je formalni inicijator Deklaracije zove se znakovito „Krokodil“.

Kad je riječ o samom jeziku Deklaracija nije došla iznebuha, ona je najavljena raspuštanjem Vijeća za normu hrvatskog jezika. Jovanović nije imao respekta ni prema takvim autoritetima kao što su Radoslav Katičić i Tomislav Ladan, kao da im se osvetio za onu deklaraciju iz 1967.

Knjigu Snježane Kordić kojom ova lingvistkinja negira postojanje hrvatskog jezika financiralo je bivše Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Glasilo iz kojega su regrutirani neki od potpisnika deklaracije i nadalje plaća Vlada RH.

Ovo aktualno ministarstvo uputilo je na književni sajam u Leipzigu Slobodana Šnajdera i Damira Karakaša, također dvojicu istaknutih potpisnika i to u sklopu programa „Alkemija Balkan“!

Politički projekt

Jezik je samo jedan od političkih instrumenata jednog političkog projekta kojega podupiru i Europska unija i Amerika, projekta na kojega nijemo i bespogovorno pristaju sve hrvatske vlasti nakon Tuđmana.

Taj se projekt zove čas zapadni Balkan, čas jugoistočna Europa, čas jugosfera. I prilično je uznapredovao, bez obzira što je sama Hrvatska postala članica Europske unije.

Bruxelles je financirao izradu zajedničkog udžbenika novije povijesti, filmovi koje je financirao HAVC redovito su bili u nekoj srpsko - hrvatsko - bosanskoj koprodukciji.

Već poodavno imamo regionalne športske lige koje nikome i ničemu ne služe, osim spomenutom projektu, imamo dvije jugoslavenske televizije (Al Jazeera i N1) dok su tri nacionalne televizije, uključujući i državnu, brojnim svojim zabavnim i političkim sadržajima okrenute prema „regionu“. Izbori u Srbiji pate se minuciozno, baš kao da se radi o vlastitim izborima.

Naslovnica ad hoc